19.08.2011.
toliko puta si pocinjao ispocetka da je i tebi samom tesko povjerovati da si ikada zaista poceo. sve si radio onako kako si htio a ipak si uhvacen u klopku zivota, u mracnu rupu savrseno tvojih dimenzija; rupu u kojoj stojis uspravljen ali nesposoban da se pomjeris. nista ne mozes uciniti. nista promijeniti. mozes samo sebe varati i jos jednom iznova poceti ostajuci zauvijek u toj crnoj rupi koju si sam sebi iskopao po vlastitoj mjeri i bespomocno micati prstima imitirajuci kretanje, isto onako kako imitiras zivot.svaki novi izbor ne donosi nista novo - zivis lazne dileme i tlapnje. svaku raskrnicu zivota koju ugledas prolazis nakon sto si jedva izabrao pravi put, da bi kasnije shvatio da niti si stajao na raskrsnici niti je raskrnice bilo.
gledas svijet i ljude oko sebe a njih nema. samo jedna ruka koju dodirujes ti govori da si jos uvijek ziv dok lezis u komi sanjajuci kako zivis.
odilon redon, chimera, 1883
Nema komentara:
Objavi komentar