svi deklarativno preferiramo iskrenost i uvijek insistiramo da nam je istina zaista i vrlo vazna. medjutim, kada nekom saopstite istinu onakvom kakvom je poznajete, uz eventualne argumente, u pravilu se na istinu reagira u obrnutoj proporciji sa vlastitim interesom i vlastitom potrebom, ovom ili onom. ako toj osobi istina odgovara kao npr. iskren kompliment, sa zadovoljstvom ce se sloziti. ako pak kazemo da nije u pravu kada cini ili govori ovo ili ono, ili nedajboze nesto u stilu: joj ti lobanje, nekome ko ima npr. specifican oblik glave, ista osoba ili bilo koja druga, nece jednostavno prihvatiti ono sto govorite. osim u slucajevima iskrenog prijateljstva ili ljubavi. u takvim situacijama moze se desiti da se istina prihvati sa osmjehom i da ista osoba reaguje vrlo slicno kao i na kompliment. da li nam je istina zaista i vrlo vazna?
Nema komentara:
Objavi komentar