ispod dna dna (apokalipticni bh. blog)

10.04.2008.

a dan je tako lijepo poceo, prelijepo. trebao sam znati. ne moze ljepota u ovoj zemlji dugo trajati. septicka jama u kojoj zivimo siri svoj smrad preko svih granica podnosljivosti i zaista nije moguce ostati izvan domasaja, na sigurnom. ovdje, sto bi rekao jedan autor grafita, ni lokum nije rahat. i to je fakat. ovo nije, niti ce ikada biti, zemlja rahatluka, srece, postenja i svega ostalog sto bi trebalo biti zivot. crno je da ne moze biti crnje, i to se ne smije i ne treba kriti. svi koji imaju manje od trideset godina trebaju pobjeci odavde glavom bez obzira, a trbuhom za kruhom u potrazi za bilo kakvim selametom, a i oni stariji ako im se ukaze prigoda. nigdje ne cvjetaju ruze i svako drustvo ima svoje probleme i nedace, ali nasa je stvarnost kaljuga. svakoga dana postajemo sve gori ljudi, sve nas manje zanimaju drugi, osim kao objekti zavisti, mrznje i podsmijeha. ne valja kleti, ali moram si olaksati: daBogda vatrom izgorila! kad je sve ovako naopako i nakaradno u ovoj bizarnoj drzavi malih ljudi, a velikih sujeta, jada i nemorala. znam, na djubristu nicu najljepsi cvjetovi, ali me to zaista u ovom trenutku ne zanima. ni cvijece ni djubriste.

Objavio/la kolporter u 19:23, 27 komentar(a), print, #