08.02.2008.
draga dnevnice, ovaj je dan osvanuo optimisticno ispunjen brojnim mogucnostima. ja sam za danas izabrao da budem optimistican u smislu da budem i ostanem cijeli dan sretan i zadovoljan. i tako, malo pomalo sve je nekako bilo smisleno i na svom mjestu. danas sam primjetio da se artikulira glas akcije u vezi okupljanja ispred Katedrale, sutra u 13.00 sati.
znas, ja cu ici. necu ici sam, za svaki slucaj. ne bih bas volio da sutra budem jedini tamo. za svaki slucaj, iako znam da ce sutra biti drugacije. osjecam da cemo se sutra, nakon svih ovih godina, moci pogledati u lice nakon sto smo, Bogu hvala, dosegnuli samo dno koje, logicno, mora da smo sami zasluzili. znam, i opet cemo padati i posrtati i zivotariti na dnu, ali sutra idem da se sretnem ako nista sa samim sobom, jer prigoda je toliko casna, toliko simbolicna da je dovoljno da bilo ko bude tu. znam, bit ce ispred Katedrale sutra LJUDI.
sutra cu mozda vidjeti da nada ne umire, da nije smrtna. mozda cemo sutra svi priznati da nismo toliko hrabri da odustanemo od nade. jer nada je, draga dnevnice, magicna rijec za svakoga. nada je ono sto je Neko ili Nesto garantirao covjeku i to je garancija kosmicke vrijednosti. u redu, znam da je i inkvizicija mucila nadom, i znam da nada boli, ali i bol je za LJUDE. jer, nade se ne smijemo odreci pa cak ni kad boli.
ne idem sutra samo fola radi. unaprijed se veselim svima koje cu sutra tamo vidjeti. ako neki politicar bude govorio sutra, ja cu zvizdati. ako bude tamo neka govornica i ako bilo ko pocne drzati politicke govore i zanosno deklamovati velike rijeci, opet cu zvizdati. znas, ja bih volio da se sutra nista posebno ne desi. a najvise bi volio da nas bude puno.
ppuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuunnnooooooooooooooo.
a, to vec ne znam. zato, idem sutra ispred Katedrale, da vidim koliko nas je. ako nista, sto nas je vise to smo brojniji, a i zajedno smo skupa. :)
pa, kakvigoddasmonekasmo.
BOSNA I HERCEGOVINA
SARAJEVO
KATEDRALA
presvetog srca isusovog
9. februara/veljace 2008.
!!! 13.00, sharp !!!
eto, draga dnevnice, lijep ovi optimisticni dan, a jos ni noc nije pala kako treba. a nocas ce nas opet zvijezde posmatrati, a mi, svi mi, svjesno ili ne, svakog casa bit cemo sve blize i blize istini o jos jednoj nadi i jednom susretu. a nada je, draga dnevnice, carobna rijec.
p.s. znam da ovim necemo promijeniti nista sto je bilo. ali ako vec ne mozemo ili ne smijemo, ili necemo da dignemo glavu i prkosimo. ako vec necemo da se borimo, hajde onda bar da napravimo gestu, makar malu i simbolicnu. i na kraju, ko zna mozda nam se negdje na nebu, medju silnim nebeskim svjetlima, osmjehne jedna mlada dusa, kojoj ce biti drago, jer, eto, bar gore nije sama.
Nema komentara:
Objavi komentar