petak, 27. lipnja 2014.

U praskozorje stogodišnjice početka rata koji izgleda nikada nije okončan

Salonski filozof, estradnog tipa, super famozni Bernard-Henri Lévy, u narodu poznat kao "sveta krava" BHL, kao mamen ponavlja da se Evropa osjeća krivom zbog Bosne, ili tako nekako. Ne znam čemu to, a ni kome? Vjerovatno mu se takva premisa (ili zaključak) najzgodnije uklapa u vlastitu koncepciju. 
EVROPA SE NE OSJEĆA KRIVOM jer SVE što je uradila u Bosni od Berlinskog kongresa do danas, uključujući sve ratove, a naročito onaj od 1992. - 1995. učinila je potpuno svjesno i promišljeno. SVE, bez izuzetka. I danas čini sračunato sve što čini, ili ne čini. A ono što svjesno nije učinila u Bosni od 1878. do danas skoro pa je podjednako grozno i zastrašujuće kao ono što je učinila. Nažalost, bili smo i svjedoci i žrtve svih epizoda još jedne krvave evropske sapunice s kraja prošlog stoljeća. Na još veću žalost svjedočimo opet kako Evropa čini kad čini i šta propušta da pri tome učini.
U Sarajevu, Francuzi, uz pomoć raje s Berlinskog kongresa i nekoliko pridošlica, organizuju obilježavanje početka rata (umjesto da obilježavaju kraj rata), samo za nas zajedno sa nama, kreće se na biciklu iz Lukavice a završava koncertom Bečke filharmonije, a za after-party će nam zapjevati Šaban Šaulić svoj mega hit "Vjerujem u ljubav" za "Stoljeće mira, nakon stoljeća ratova".
Vjerujem da Evropa možda vjeruje, ono što Šaban pjeva, ali ne vjerujem da za tu ljubav daje sve, kao što govori naredni stih iste pjesme. Ali znam da mi zbog evropske ljubavi ispijamo "i suze i vino" kao što pesma u nastavku kaže. To što rat trenutno bjesni u Evropi, i drugdje, to je detalj kojem, očigledno, ne treba u ovom posebnom trenutku pridavati posebnu pažnju.
Ovo stoljeće će, evidentno, kao i prethodno biti stoljeće ratova, krvoprolića, nepravde i neistine. Upravo dok traje obilježavanje stogodišnjice ne znam više ni sam čega i kome, i čemu sve to skupa, u Evropi traje rat! A Evropa, kao stara ofucana prostitutka, i dalje koristi najnaprednije facelifting tehnologije i nastavlja zavoditi lakovjerne i one koji vole da ih zavode.
A mi?
Mi ćemo opet biti posmatrači, pubilka, statisti, slučajni prolaznici. Sve do trenutka dok Evropi ne zatreba nove krvi nevinih i svježeg ljudskog mesa, tada ćemo dobiti glavne uloge, i u toj glumačkoj podjeli narod Bosne će, kao što je od pada Bosne 1463. i otomanske okupacije pa sve do danas, sasvim sigurno biti jedan od glavnih junaka. I onda će se opet pojaviti neki novi BHL i pričati nam priče, zalagati se za nas u ime nas, u ime istine i pravde, pri tome razmišljajući više o vlastitoj frizuri nego o istini, a o pravdi i pravičnosti će glasno razmišljati samo ispred mikrofona i kamera.
U međuvremenu, idemo, svi zajedno, jer samo zajedno smo skupa, kao jedan, samo za Evropu i raju u ćošku dok piju o našem trošku - "kad si pored mene, kao noći ove, i sreća i tuga, sve se ljubav zove".

ponedjeljak, 23. lipnja 2014.

Vozi biciklo Ahmete Šabo (jutarnji schizo post)

Vozi biciklo Ahmete Šabo. Okreći točak. Samsaro ja sin sam tvoj. Zbogom nirvano gdje god da si, kad za mene nisi. Samo ja i moj vjerni Sizif. Kao, Vehab Koluhija i njegov at. Jaši kao Babunić što na konju pobježe iz Bosne zauvijek. Kao Von Babunitch što poslije povede austrougarsku vojsku da ušeta u Bosnu i legalno je okupira, jer tako rekoše evropljani na kongresu u Berlinu. Al' pod Tuzlom se zazeleni meraja i Hodža Strah isuka jatagan. Isjekoše Bosanci svake vjere austrougare što dođoše zamijeniti starog, ofucanog, olinjalog, okupatora, Osmanlije. Izginuše Bosanci listom, ali taj put padoše kao Kapetan Gradaščević, pravi Zmaj od Bosne, za Bosnu, za vječnu slavu domovine i slobodu (a ne kao gušteri milioneri koji ne mogu potrčati za Bosnu, a kamoli vatru bljuvati za sva srca koja samo za njih u tom času kucaju, za sve oči koje gledaju i čekaju da od sreće zaplaču. Čekaju i ne dočekaju. Čak ni da zaplaču od tuge, jer u Bosni nemamo pravo ni na suze, ni na bijes - jer sve je protiv nas i FIFA, kao UN onomad, i Pape, i Nigerijci, i Bog, a kada su svi krivi onda niko nije kriv. Već šutke krenusmo kući dok bi u svakoj civilizaranoj zemlji svaki izlog bio polupan zbog FIFA-style nepravde, London bi gorio zbog ovakve hinle, ali jok Bosna. Jok, zemlja divljaka. Divljaci su se mirno razišli. Otišli smo kući kao silovana žena stideći se tuđe sramote. Navikli na nepravdu i nesreću kao sudbinu). 

Poginuše tako pod Tuzlom Bosanci svake vjere, ali ne za sultane kao ranije pod Bečom i drugim gradovima, ili kao poslije za Franju Josipa. Pade Bosna, ne šapatom, nego vriskom Von Babunitcha kojeg njegovom vlastitom sabljom posiječe pod svojim vlastitim vješalima, na stratištu, u svojoj Bosni, Hodža strah. Mali čovjek velikog srca (jedina prava definicija pravog Bosanca). Vozi biciklo Ahmete Šabo, okreći točak, jer još se nije rodio novi Gavrilo (idealista, izmanipulirani tinejdžer, ali hrabar, ludo hrabar i spreman da pogine za ideju slobode). Molim te lijepo, došao okupator na vojni mitinig organizovan, prigodno, za Vidovdan, da pokaže potlačenom narodu kakva ih sila civilizira, i još krenuo da se provoza Obalom. Kao što se danas vozikaju dušmani Bosne. Ali rodila je Marija junaka a ne kukavicu. Kao što je otac mu Petar ustao protiv Turaka u Hercegovačkom ustanku, tako je ustao Gavrilo protiv ovih novih okupatora. I, tras!!! E, sad se mrtav vozaj. I još se pokajao što ubi ženu mu Sofiju, odmah na suđenju, kao da se ijedan krvnik i dušman Bosne pokajao što ubi ijedno dijete, što silova ijednu ženu, što zakla i opljačka koga stiže. Ali tako osjeća heroj, idealista. Tako se to radi kada ti je pravda mač, a istina štit, a sloboda želja. 

Vozi biciklo Ahmete Šabo jer u Bosni više ne žive Zmajevi. Vozi biciklo Ahmete Šabo, dok sanjaš slobodu koju nećeš dočekati. Okreći točak Ahmete Šabo dok čekaš pravdu koja neće doći. Vozi biciklo Ahmete Šabo, jer voliš Bosnu, a prezireš današnje Bosance. Jer Bosanci su izgleda Ahmete Šabo danas uglavnom kukavice, licemjeri, oportunisti, lažni ljudi, realizirani kriminalci ili to pokušavaju biti. Bosanci su danas Ahmete Šabo većinom slabići. Okreći točak Ahmete Šabo, bolje i tako nego da Bosanski točak okreće tebe. Vozi biciklo Ahmete Šabo dok te zlo nije učinilo zlim, dok te tuđe slabosti ne učine slabim. Okreći točak Ahmete Šabo, nemoj biti kao oni, ni točak ni točkić. Dio mehanizma zla i nepravde što se stoljećima perpetuira bez smisla do besmisla. 

Vozi biciklo Ahmete Šabo. Vozi za Safeta jer je tvoje lice zadnje što je na ovom svijetu gledao, za granatom raskomadanog Kevu, za malog Vasića što je imao godina kao Gavrilo 1914. a ubi ga Srbin, Srbin Srbina. Brat brata. Vozi za svu onu prekinutu mladost pred tvojim očima. Vozi uzbrdo i protiv vjetra Ahmete Šabo, jer ne voziš za Cerića, Lagumdžiju, Izetbegovića, Ćovića, Dildorada, Radončića, Komšića, Lijanovića, Kojovića, Bosića, ni za Šaju i njemu sličnu raju, sotonu Kačavendu, hodžu pedofila, za djecoubicu Kordića na nedjeljnoj misi u crkvi antikrista, jer Krist reče: "k'o sablazne jednog od ovih malenih ... "

Okreći točak Ahmete Šabo za Bosnu kao ideju, kao nejljepšu djevu. Vozi ako treba na jednoj nozi, samo vozi. Vozi biciklo Ahmete Šabo, jer samo tako možeš osjetiti da se nešto mijenja dok sve stoji. 
Hija, Sizife!!! Hija, konjiću moj mehanički! Hija!