15.05.2008.
"slomila mi je srce. isto ono srce kojim sam je voljela. tako da kada pomislim na nju, samo me nesto zaboli, zigne. na istom onom mjestu na kojem sam osjecala ono nesto pri pomisli na nju. a kada je vidim, tada me zaboli sve. ne zelim vise da je vidim, da je gledam.""nista zato, pisi o necemu. toliko je mnogo mogucnosti"
"pisala sam samo njoj, ili jos bolje zbog nje. a sad ona za mene ne postoji, vec samo za sebe i ja nemam kome pisati pisma."
"da li si je voljela?"
"da."
"kako?"
"ne znam. silno. samo zbog nje. sto je takva kakva jest."
"a sada?"
"slomila mi je srce, isto ono srce kojim sam je voljela."
"pa zar to moze preko noci?"
"moze. kada sam shvatila da me ne voli slomila mi je srce."
"otkud znas da te ne voli?"
"pa znam, jer kada neko nekoga voli onda ga ne ostavlja i ne trudi se namjerno ga povrijediti. ne tjera je od sebe i ne bjezi od nje."
"zvuci kao istina, ali nije ti srce slomljeno jer te je ostavila."
"nije, vec jer je mogla to uciniti."
"dakle, nije te voljela dovoljno?"
"tako ispada. ali nije to najgore. onda mi je nesvjesno saopstila sve ono sto misli, a nikada to do sada nije rekla. znas ono kad se sve okrene protiv tebe, pa si umjesto duhovita - naporna, umjesto romanticna - pateticna. shvatila sam da se to njeno ogledalo u kojem se zrcalim pocelo cudno ponasati, pa vise sama sebe ne prepoznajem."
"znam taj osjecaj. neko ti govori o tebi a ti vidis gdje je greska, nesporazum, ali to ne mozes ispraviti, popraviti."
"upravo tako."
"i sta je bilo dalje?"
"onda sam u ocaju osjetila, pomislila, prihvatila i uradila ono sto do tada nikada nisam."
"a sta je to?"
"neko stanje koje se zavrsilo osjecanjem svetogrdja."
"ne razumijem?"
"rekla sam sebi: pusti je. ne trci za njom. neka ide. kao kad list otpadne i vjetar ga odnese, nepovratno. zauvijek."
"i sta je dalje bilo?"
"kao da mi je ono slomljeno srce malo umrlo."
"isto ono srce kojim si je voljela?"
"da."
Nema komentara:
Objavi komentar