06.01.2008.
Grcki poluotok Athos nalazi se u Egejskom moru i nazvan je po istoimenoj planini. U isto vrijeme to je i samostalna monaska drzava. U svjetovnom odn. politickom smislu u direktnoj je relaciji sa grckim ministarstvom vanjskih poslova, a u sakralnom pod ekumenskom patrijarsijom Konstantinopolisa. Stanovnistvo drzave Athos cini nesto vise od 2000 stanovnika koji zive u 20 potpuno samostalnih i nezavisnih manastira, od kojih je 17 grckih i po jedan bugarski, srpski i ruski. Poluotok se prostire na 350 km2, a pored Grcke, zvanicna zastava je ona i Vizantijskog carstva. Za ulazak je potrebna neka vrsta vize koja se ugovara nekoliko dana unaprijed u skladu sa kapacitetima, jer je sistem uredjen tako da je dozvoljeno samo do 100 posjetilaca dnevno i to iskljucivo muskaraca.
U mitologiji postoje dvije verzije nastanka ovog poluostrva. Obje smjestaju nastanak Athosa u vrijeme titanomahije. Po prvoj, titan Athos je bacio ogromnu stijenu na Posejdona, ali to nije bas najspretnije uradio pa je ista pala u more i napravila planinu Athos: po drugoj, Posejdon je bacio stijenu na Athosa. Tom ga je stijenom i ubio odn. "pritisnuo" i tako je nastala planina Athos. Prema krscanskoj tradiciji, Djevicu Mariju i svetog Ivana, na njihovom putu prema Kipru, zahvatilo je nevrijeme i zaklon su nasli u jednoj od luka na ovom poluotoku. Marija, odusevljena ljepotom ovog mjesta, zatrazila je od Boga da joj pokloni ovu planinu. Navodno joj je Gospod odgovorio otprilike sljedece: neka ovo mjesto bude tvoj vrt i tvoj raj, i spasenje, i utociste za one koji traze spas. Od tada se planina Athos smatra Bastom ili Vrtom Djevice Marije. Ironicno, jer je ulazak u Athos zenama strogo zabranjen i formalno nemoguc. Cak je i Vijece Evrope dva puta interveniralo kod Grcke vlade da ukine ovaj zakon, ali uzalud.
Bilo kako bilo, Athos je drzava u drzavi i za pravoslavne vjernike, a i za mnoge ljude sirom svijeta ovo je sveto mjesto. Vec od 5. stoljeca zabiljezeni su dolasci prvih monaha koji su trazili mir u ljepoti prirode kako bi se u potpunosti posvetili spoznaji Boga. Narednih nekoliko stoljeca zivjeli su uglavnom u ermitazima od kojih su i danas mnogi u upotrebi. Najstariji manastiri su izgradjeni prije vise od deset stoljeca. Na ovom poluotoku su manastiri jedinstveni i po tome sto su na izvjestan nacin izolirani jedni od drugih. Svaki ima i pratece objekte i to su uglavnom manje kuce, celije, ermitazi i sl. Godine 1180. manastir Hilandar (koji je prethodnih stotinjak godina bio grcki) poklonjen je Stefanu Nemanji i srpskom narodu. Od tog vremena je i srpski jezik jedan od sluzbenih jezika u Athosu. Upravo je ovaj manastir najvise stradao od pozara 1990. i 2004. godine koji su nanijeli ogromnu stetu Athosu.
Ova pravoslavna geografska i duhovna svetinja uspjesno je odoljevala raznim osvajacima i ta burna istorija ostavila je traga na arhitekturi. Tako su manastiri vecinom prave tvrdjave sa bedemima i kulama. Od 15. stoljeca i dolaska osmanlija, ova mini vizantijska drzava je potpuno sacuvala nezavisnost. Kada je Sultan Murat osvojio Solun 1430. godine monasi su mu odmah obecali lojalnost, a ovaj im je garantirao sigurnost imovine i vjeroispovijesti. To je potvrdio i Mehmed nakon sto je osvojio Konstantionopolis 1453. garantirajuci im nezavisnost. Period od kraja 15. do pocetka 17. stoljeca bio je prosperitetan za Athos. Cak je i sultan Selim izdao fetvu da svaka gradjevina na Athosu u kojoj je citano i proucavano evandjelje ukoliko bude srusena ili vatrom izgori mora biti renovirana. Osmanlije su se zadrzale do 1912. a vec 1913. poluostrvo je i formalno pravno pripalo Grckoj kao dio mirovnog sporazuma. U novije doba ova je drzava bila u najvecoj krizi pocetkom sedamdesetih godina proslog stoljeca. Broj monaha je iznosio nesto vise od 1000 i uglavnom su bili stari. Od tog vremena Athos je na razlicite nacine podrzavan i obnavljan, a u ovom stoljecu dozivljava i svojevrsni procvat dolaskom sve veceg broja mladjih i obrazovanih monaha sa religijskim zanosom kakav nije vidjen godinama.
Prirodne ljepote Athosa, manastiri, brojni ermitazi od kojih neki i na takoreci oku nepristupacnim liticama, ikone, freske i ilustrirane knjige cine ovo mjesto dusom pravoslavlja. Athos bastini milenijsku tradiciju koju je obiljezila posvecenost monaha, od kojih mnogi i danas niti primaju niti pisu pisma, niti komuniciraju sa "vansjkim svijetom", a mnogi ne pricaju uopste (kako bi se izbjegla tastina). Daleko od svijeta i svega svjetovnog uspjeli su odrzati svoju vjeru u potpunom duhovnom miru i predanosti, okruzeni prirodnim ljepotama, izolirani, a ponekad na njihovu srecu i zaboravljeni ...
... i da, njemacki kompozitor i multiinstrumentalist (u pravom smislu te rijeci) Stephan Micus snimio je album Athos kao epilog trodnevne posjete i svojevrsnog hodocasca. Rezultat je meditativna i ekstaticna muzika, koja na izuzetan nacin rekreira njegovo iskustvo ovog svetog mjesta.
Nema komentara:
Objavi komentar