25.01.2008.
pozdravljam sve prisutne i zahvaljujem na dolasku. kao sto znate, prisutnima na ovom blogu garantiramo potpunu indiskreciju
kada sam otvorio ovaj blog dao sam sebi 100 dana da se upoznam sa "stanjem stvari" i ustanovim cemu zapravo blog sluzi, jer s obzirom da nisam znao cemu blogger sluzi pitao sam se da li uopste radi, jer mi se kao patku u mikijevoj radionici cinilo da ne radi ili da prostite, mislio sam da je blogger institucija za gubljenje vremena. otvaranjem ureda ili predstavnistva u jednoj takvoj ustanovi cinilo mi se kao sjediti u parku i pricati sa slucajnim prolaznicima o svemu i svacemu. sa druge strane blogovi koje sam prije ovog vremena posjecivao uglavnom su strucni gdje pametan svijet truni o ponekad pametnim stvarima, ali to su da ih tako nazovem strukovni blogovi po svijetu, a kako BiH ne zivi u korak sa vremenom i svijetom u njemu, blogger.ba mi je izgledao kao znameniti splav meduze, a bh. blogeri kao brodolomnici koje je kapetan napustio i prepustio divljem moru i neizvjesnoj sudbini ... romanticar u meni je ovo prepoznao kao poziv i vec u sljedecem trenutku blog je bio otvoren, hocu reci, zasjala je nova zvijezdica na blogerskom nebu. :P
u proteklom periodu dobio sam izvjestan broj privatnih poruka u vezi sa mojim identitetom, pa bi mozda bilo najbolje da to odmah rascistimo. kol porter je stvarna licnost, kompozitor velikog broja pjesama od kojih se velika vecina i danas snima i izvodi. prosao je neobican i tragican zivotni put i prica o njemu slijedi u narednom prigodnom postu povodom ovog naseg malog, ali znacajnog, jubileja. jer kao sto rece moj prijatelj, a ja sa zadovoljstvom prenosim, "otvaranje ovog bloga je mali korak za tebe, a veliki za blogersku zajednicu". naravno, svidjela mi se ova hiperbolicna dosjetka, i vremenom sam poceo shvatati je ozbiljno :) ... evo, emocije su proradile i tesko zadrzavam fokus :)
uglavnom, prvo sam se cudio nekih dvadesetak dana komentarima na blogovima: nigdje veze smisla i znacaja bilo cega. to me dobacivanje koje zovemo komentarima ponovo podsjetilo na situaciju slucajnih prolaznika. onda sam otkrio drazi privatnih poruka. e, to je srce i dusa blogerske uzaludnosti u vremenu i prostoru. vrhunsko otudjenje koje tezi egzibicionizmu sakrivenom ispod plasta privatnosti. te poruke su zapravo potpuno negativan aspekt bloga kao takvog. tu se ustanovljava institucija za gubljenje vremena i utemljuje potpuna ispraznost ukoliko se ne koriste krajnje umjereno (osim ako nemate u ambiciji neku shemu). tako da vas ovim putem obavjestavam da vise ne koristim servis privatnih poruka (osim u iznimno hitnim i posebnim slucajevima). glede komentara uveo sam rezim tako da sam anonimnima medju nama oduzeo pravo javljanja. dovoljno je sto sam sam anoniman :)
i tako dan po dan, eksperiment po eksperiment i dosli smo do prvih 100 dana, i da budem iskren pomislio sam cak i da sa ovih 100 dana i zavrsim sa blogom. ipak sam odlucio da ostanem iako je popularno i uputno sa bloggera otici koji put zauvijek.
u 100 dana naucio sam da sto te vise posjecuju sve te vise posjecuju i obratno. na bloggeru je sve progresivno, u svakom pravcu. moja skromna pocetnicka statistika je preko 6000 posjeta, preko 150 blogera me smatra svojim favoritom, a imam i vlastite favorite. nakon brojnih lutanja intelektualnim labirintima razlicitih blogera i blogerki bilo je prijatnih iznanedjenja, a i drugih iznenadjenja i saznanja. one koje sam upoznao sa zadovoljstvom cu ovom prilikom spomenuti, sto ne znaci da one koje ne spominjem nisam zapamtio po dobrom i lijepom.
... pa, da vidimo, bez koga moj blog ne bi imao smisla. ...
posebno su mi dragi oni koji dolaze od pocetka, a ti znaju koji su ;)
... bambi, neokrunjena kraljica bloggera, duhovita i cinicna, jedina joj je mana sto podrzava konju :) ; superjunak, odlican i zadivljujuce odmjeren bloger (upravo je superjunak jednoglasnom odlukom drustva kolportera BiH proglasen za blogera sa najvise stila); umorni mi je zbog necega posebno drag, a da ni sam pouzdano ne znam zbog cega (valjda sam sentimentalan prema neznanim saborcima), svidja mi se toplina i ambijent kafane, ispod bloba, kod brace kresevljakovic i to je jedan od rijetkih ugostiteljskih objekata u koji uopste zalazim. tajni agent mi je medju duhovitijim i nepretencioznijim u raji. nema sanse da kliknem dva puta na njegov blog a da se bar jednom ne nasmijem pravom cistom bezveznom a smislenom i britkom bosanskom humoru, a i marljiv je momak ravnog mu nema. ...
pravohibridnoslavlje je dvojac koji navodno fercera zamaskiran u dva identiteta, oba su cool iako potpuno razlicita. dok je hibridna komponenta pravohibridnogslavlja cura koja jednostavno koristi obje noge pri svakom klizecem startu, slavopravni sastojak je retko fin decko, simpatican nadasve. ovaj je dvojac blog-spomenik intelektualnog bluda i nemorala bez nacionalne osnove ;-)
ne moze covjek a da se ne susretne sa blog-djevama, pa smo tako sreli srcanu gea-u, putnicu, cmokanu, pashinicu, hasarsceru, o be lisku, opskurno vidjenu i iznutra plavu. sve su manje-vise :)))) pametne, a kako izgledaju to vam zaista ne bih znao reci. ja sve blogere zamisljam pomocu njihovih avatara. tako da sam se odmah prepao cim sam sreo bambi, obradovao heroju, nasmijao majmunu za hastalom, a sto tek djeve imaju avatare ...
ima ona jedna sa crtezom, ona brze pameti i ostrog jezika; pa ona s rukama, sto pise one price; pa ona sto je vazda na kamili; pa ona sa uvijek spremnim poljupcem; pa androgena itd. ... ipak ostaje kao najveca dilema da li bijeli odsjaj na crvenom balonu reflektira prozor ili su to dva usklicnika? :) ...
zapravo su favoriti smisao i ljepota bloga. nemam pojma kakve su hiljade drugih, ali da budem otvoren nisam ni previse radoznao. ... moglo bi se nabrojati jos mnogo njih, ali ovo bi trebalo dostati. blog je javan tako da cemo se povremeno baviti sami sobom odnosno drugim blogerima u smislu njihovih blogerskih identiteta i integriteta. ... ja skoro pa nikog ne znam licno na bloggeru. a i mene skoro da niko ne poznaje i ta mi situacija godi. volio bih da tako i ostane. ...
ipak, sustina bloggera zrcali se u cinjenici da je to najveci klub usamljenih srdaca koji poznajem. a s obzirom da ja nisam usamljeno, nego hrabro srce :) lako je doci u situaciju koja potencijalno stvara nesporazum i problem, ali ne moze se tu nista. tako je to. ... bilo kako bilo, nakon prvih 100 dana odlucio sam da do daljnjeg ostajem na bloggeru bloger.
salu na stranu, hvala na strpljenu i vremenu. vidimo se ;)
p.s. zamalo sam odustao od bloga zbog silnog publiciteta i sve vise javnih licnosti na bloggeru, cini mi se da i druge, za razliku od mene, iskusne blogere pomalo pocinje nervirati ovaj isforsirani trend dolaska javnih licnosti, ali sad kad je i predsjednik tu nema smisla napustati bojisnicu, i zaista mi je zanimljivo u kojem smjeru ce blogerska zajednica otici. u svakom slucaju osjecam da sam stigao na vakat, nadam se da sam i dobrodosao.
p.p.s. zna li iko, sta se desava sa misterioznim cortom? od kako je ulje poskupilo ni traga od njega ;)
Nema komentara:
Objavi komentar