03.06.2008.
dame i gospodo. nerealno!
hej, vi! nepristojno!
braco i sestre. demagogija!
ljudi moji. ovo moze, ali bez moji!
ljudi i svi vi koji ce te to tek postati (pretjerano, ali sa stilom),
obracam vam se u nadi da ste i sami primijetili u kakvom drustvu zivimo. prakticno je nemoguce, provesti vrijeme sa nekim, a da se nekoga drugog ili treceg ne ogovara, blati, pa i omalovazava i da dalje ne nabrajam. odavno je tesko ne primijetiti tu narocitu negativnu energiju koja se siri kao epidemija, i ulazi u svaku poru nase svakodnevnice.
da budem sasvim iskren i sam sam vise od vise puta ucestvovao u raznim razgovorima o nekome ko nije tu. ali to je odavno postala ozbiljna pojava u nas da bi covjek dopustio sebi luksuz da je iznova previdja i u istoj olako ucestvuje. ne znam i nisam siguran u uzroke, ali mi se cini da je konstantna ugrozenost koju smo svi osjecali u ratu mutirala, metastazirala, i sada nam je osjecaj ugrozenosti usadjen u centralni nervni sistem i skoro sve sto radimo samo pokusavamo da neutralisemo tu neku ugozenost koju svako na svoj nacin osjeca.
s tim u vezi, iskoristicu ovu priliku da svecano obecam da cu izbjegavati ogovaranja cak i kada me neko pita, nesto o nekom, a odgovor pouzdano znam.
pokusacu svoju poslovicnu diskretnost dici na jedan visi nivo. naravno, ovo se odnosi na stvarni zivot. u virtualnom, blogerskom, svijetu ostajem dosljedan sebi i svojim idealima indiskrecije.
Irving Penn 1917 -
Pablo Picasso 1957
Nema komentara:
Objavi komentar