nedjelja, 18. kolovoza 2013.

obecanje ludom radovanje (disciplinski blog)


03.06.2008.
dragi moji i drage moje. otrcano! drugovi i drugarice. zastarjelo! 
dame i gospodo. nerealno! 

hej, vi! nepristojno! 

braco i sestre. demagogija! 

ljudi moji. ovo moze, ali bez moji!

ljudi i svi vi koji ce te to tek postati (pretjerano, ali sa stilom), 

obracam vam se u nadi da ste i sami primijetili u kakvom drustvu zivimo. prakticno je nemoguce, provesti vrijeme sa nekim, a da se nekoga drugog ili treceg ne ogovara, blati, pa i omalovazava i da dalje ne nabrajam. odavno je tesko ne primijetiti tu narocitu negativnu energiju koja se siri kao epidemija, i ulazi u svaku poru nase svakodnevnice.

da budem sasvim iskren i sam sam vise od vise puta ucestvovao u raznim razgovorima o nekome ko nije tu. ali to je odavno postala ozbiljna pojava u nas da bi covjek dopustio sebi luksuz da je iznova previdja i u istoj olako ucestvuje. ne znam i nisam siguran u uzroke, ali mi se cini da je konstantna ugrozenost koju smo svi osjecali u ratu mutirala, metastazirala, i sada nam je osjecaj ugrozenosti usadjen u centralni nervni sistem i skoro sve sto radimo samo pokusavamo da neutralisemo tu neku ugozenost koju svako na svoj nacin osjeca. 
jasno, najlakse je da za pocetak sve one koji ne pusu u isti rog sa nama proglasimo budalama, pokvarenjacima, lopovima i da dalje ne nabrajam.

s tim u vezi, iskoristicu ovu priliku da svecano obecam da cu izbjegavati ogovaranja cak i kada me neko pita, nesto o nekom, a odgovor pouzdano znam. 
obecavam da cu pokusati, u smislu pozitivnog primjera, izbjeci svaki razgovor o nekome ko nije tu. pa dokle doguram. ovako ili onako, javicu vam sta se desava. bar to nije tesko.

pokusacu svoju poslovicnu diskretnost dici na jedan visi nivo. naravno, ovo se odnosi na stvarni zivot. u virtualnom, blogerskom, svijetu ostajem dosljedan sebi i svojim idealima indiskrecije.
 Irving Penn 1917 - 
Pablo Picasso 1957

Nema komentara:

Objavi komentar