19.06.2008.
danas mi je rodjendan. davno sam izasao iz faze kada sam vlastite rodjendane iscekivao. osamnaesti, pa dvadeseti, pa ... da ne nabrajam.do dvadesete se sve sa vremenom cini normalno. poslije dvadesete vrijeme pocinje zaista prolaziti, a poslije tridesete ... "ako morate da pitate, nikada necete saznati".
ponekad mi se cini da vrijeme leti brzo poput strele. smjenjuju se dogadjaji, pojave i stvari. kao ne tekucoj vrpci nizu se slike, dojmovi, iskustva. pomislim podjahkad da i pamet nadolazi, ali se odmah trznem, jer dugo slutim, a odnedavno i znam, da veoma tesko i sporo postajemo pametniji, puno sporije nego sto nam se to cini.
da se ne lazemo, skupilo se lijepih godinica, ali se jos tjesim da sam mladji od Ahmeda Nurudina, iako sebi skoro citav zivot postavljam slicna pitanja kao i on. prijatelja imam koliko i on. baseskija sam kao i on. kadija necu postati, a svilen gajtan nije vjerovatna sudbina moja, ali se nikad ne zna. jah, gajtani su mnogi, a vrat je samo jedan.
rodjendan je zgodan za sve vrste spekulativnog svodjenja racuna. za samopropitivanje i postavljanje novih radnih zadataka, nesto slicno novoj godini. nista od toga necu napraviti. nemam nikakav plan. jer danas je moj dan. ako postoji dan u godini koji je samo moj, onda je to ovaj danasnji. nisam ljubitelj proslava bilo cega, ali se jos uvijek radujem svakom novom danu (zvuci kao prigodna definicija mladosti), i eto, jos uvijek se osjecam sretno na danasnji dan.
sretan mi rodjendan. neka me krasi dobrota prema svima koje volim i ravnodusnost prema onima koji me ne vole.
August Sander 1876 - 1964The Bricklayer 1928
Nema komentara:
Objavi komentar