kakav bih ja bio kolporter kada vam ne bih donio i vijesti o blogeru koji se odaziva na ime Kol Porter? nikakav. e, kako sam ja svakakav ali nikako nikakav ono sto slijedi je kratka prica o Porteru ili kako je znameniti americki kompozitor u svojoj blog reinkarnaciji postao virtuelno sretan. zapravo radi se o potpuno obrnutoj prici od one koja se smatra istinitom. a evo odmah i dva primjera: u svom blog izdanju iskljucivo je hetero orijentiran, za vrijeme rata nije kako se vjeruje dernecio po Parizu i drugim evropskim metropolama kao pripadnik izgubljene generacije vec je skakutao i cucao po rovovima. ali to je ionako dosadan dio price o Kolu Porteru ... svoj blogerski zivot zapoceo je razmjenjujuci salvete i razglednice za knjige iz etike, estetike i gnoseologije. kako su blogeri zainteresirani uglavnom za salvete, ostalo mu je podosta razglednica pa je iste poceo slati na razlicite adrese, rezultat te akcije jos uvijek ocekuje. medjutim, umjesto zeljene literature dobio je uglavnom neinspirativne dnevnike nezanimljivih ljudi, a i zena. a poznato je da voli citati i tipkati, pa je poceo da ispisuje stranice kako bi nadomjestio manjak u svojoj blogoteci. glavna tema za njega je on sam i svi drugi u svijetu oko njega. jedna od vaznijih aktivnosti na blogu mu je igranje na klackalici sa samim sobom. ponekad je dole, a ponekad gore, pa sve tako. to znaci da je uglavnom negdje izmedju i da sebe ne gleda sa visine, a ni iz perspektive vrtnog patuljka. povremeno pati od nesanice. to mu nije problem osim sto se zakiti podocnjacima, ali i to prodje. ... dosadno pise kada pise o sebi. bolje pise kad ne pise o sebi. navodno se najbolje govori o sebi kad se dobro pise. zaista je porter covjek paradoksa. njegova je misija, ako cemo pravo, vrlo jednostavna: siriti uvjerenje da nada ipak postoji. nada da se ljudi mogu razumjeti, pa mozda cak i shvatiti. a sve u cilju boljeg drustva uopste. zivi u ubjedjenju da je moguce koracati ka boljem i sretnijem drustvu, jer on zaista gaji nadu da drustvena sreca kao takva postoji, pa makar i samo kao ideja. kol porter nije usamljen, ali okruzenost drugima ne preferira u odnosu na samocu. iako je u pravom svijetu umjereni pesimista, na blogu je nadrealni optimista. iako pise o svemu ne pise svasta, rado komunicira sa svima ali ne i sa svakim. uglavnom to je jedan dobronamjeran bloger, bar sudeci po onome sto ja znam o njemu. o drugim, tudjim, iskustvima zaista ne mogu govoriti. ... eto, za sada toliko, bit ce sigurno vise nego dovoljno. ovom prilikom prenosim njegove licne pozdrave svim drugovima i drugaricama, a i onima koji ce to tek postati.
Nema komentara:
Objavi komentar