prije nego sto odmorimo od politickih tema na ovom blogu (bar neko vrijeme), dozvolite da ponovo pomenem zizekov poucak koji je vec jednom postiran: ne treba pred državne vlasti iznositi pretenziozne idealisticne zahtjeve za koje je jasno da ih ovi neće ispuniti, treba ih bombardirati strateški izabranim, konkretnim i jednostavnim zahtjevima protiv kojih se ne mogu boriti retorikom tipa "sve je to lijepo i u savršenom svijetu bi vas rado poslušali, no mi živimo u stvarnom svijetu, gdje moramo činiti i ovakve stvari" ____________ bez da bilo cije rijeci uzimam kao sveto slovo, mislim da je tesko naci razumniju i smisleniju pouku. ne samo da to zvuci uvjerljivo, vec je i utjesno. jer treba nam utjeha, ako nista drugo, da znamo da je bar nesto moguce uciniti da stvari budu bolje, manje ili vise, to sad zaista nije vazno. vazno je da jednom zauvijek shvatimo da mozemo uciniti puno vise neho sto mislimo, slutimo ili hocemo da uradimo. i na kraju da parafraziram huxleya, kada vidis nekoga i to sto mu se desava, vidis da je to tako, jer je bas takav kakav jeste (malo nategnuto, ali u svakom slucaju takodje poucno)
Nema komentara:
Objavi komentar