jedna od stvari koju je najbolje znati je sta je ispravno u smislu djelovanja na individualnom nivou. gurdjieff je ispravno djelovanje opisao kao radnje koje nas na najbolji nacin priblizavaju ostvarenju postavljenog cilja. naravno, nije mislio na efemerne teznje pojedinca nego na skup vrijednosti kojima covjek tezi i zeli da tezi, odn. koje sam za sebe odredi kao svoj prioritet tj. zivotni cilj. jasno, nisam toliko sistematican kao gurdjieff. djecacki od lakmus papira zivota pravim origami, a kada sam u dilemi i pred nekom vaznom odlukom, u kojoj su bitni principi, sjetim se sebe kao sijedog, jos uvijek neodoljivog insana :), kako sjedim na klupi i hranim golubove i razmisljam o onome sto je bilo i proslo. tada se upitam, sta od onoga sto mogu uciniti danas treba uraditi kako bi taj simpaticni starcic na toj klupi u suton svog zivota bio sretniji. i sta i kako uciniti da mu bude lakse bacati zrna kukuruza medju od srece izbezumljene golubove, da mu bude lakse posmatrati posljednje kadrove vlastite prolaznosti, posmatrajuci i prolaznost svega kao ultimativni smisao postojanja uopste. golubovi nece znati da je jednom jedan tamo ucinio pravu stvar zbog koje se sada ovaj starcic, dok ih hrani i sjedi na klupi, zadovoljno smjeska, svjestan da ce ovi plavi golubovi oko njegovih nogu mozda jos uvijek gledati sunce, letjeti nebom iznad krovova i ulica ovog grada, ili cekati nekog novog mislioca prolaznosti na toj istoj klupi, a njega, koji je tim istim ulicama toliko puta prosao, vise nece biti. medjutim, vazno je da vidim tog umornog i razocaranog starca kako je barem zadovoljan sobom i kako ne zali sto, iz ovog ili onog razloga, nekada davno nije odustao od onoga sto je mislio da je ispravno, makar takav izbor za njega u tom trenutku bio potpuno pogresan. takva pogreska danas za starca ce na onoj klupi biti izvor zadovoljstva i spokoja. ako mene ili njega prije toga nesto ne sustigne.
Nema komentara:
Objavi komentar