rijetko je koja istina tako pouzdana kao naucna, opste je mjesto da su naucne istine izvjesnije od drugih, nenaucnih istina. izmedju ostalog, naucna istina rijetko ukljucuje emocionalni aspekt pa je tako manje podlozna dojmovima, afektima itd. zato i jest naucna. medjutim, naucne istine su samo one koje su dokazive, a to implicira da su nedokazive istine zapravo neistine. razmisljajuci o npr. postanku svemira i istini: naucnik, koji do istine pokusava doci naucnim metodama, i religiozna osoba, koja vjeruje da je sve sto jeste kreacija apsoluta ili djelo Boga, obojica na slican nacin ipak samo vjeruju da stvari stoje tako kako za njih stoje. slicno tome, to sto npr. u svetim knjigama vecina datih "informacija" ne odgovara cinjenicama, mislim u odnosu na ono sto pouzdano znamo o postanku svijeta i svemira, to ne iskljucuje mogucnost postojanja apsoluta. sve dok jedan npr. evolucionist ne dokaze i ne-postojanje apsoluta, do tada sasvim osnovano ostaje na snazi princip dualiteta (svijet kakvim ga nauka poznaje nije u suprotnosti sa postojanjem Boga) ... bilo da si naucnik, privatno religiozna osoba, ili svecenik u nekoj monoteistickoj religiji ili si shaman ili seoski nadriljekar, vozac tramvaja, bloger, ili bilo ko, istina je vrlo cesto samo ono sto sam vjerujes da istina jeste.
Nema komentara:
Objavi komentar