26.03.2008.
sunce. sjajno. plavi kljuc umjesto neba. jos uvijek je hladno i ostro, ali sa vizuelnog aspekta, ovo bi mogao biti, nezvanicno, prvi dan proljeca. sada dolazi dio kad treba da kazem da osjecam novu energiju i svjezinu. polet i snagu. vedrinu i optimizam. ovog, prvog proljetnog jutra morao bih osjecati zivot kako struji mojim tijelom jace nego juce, a ja sam slab i nezainteresiran za svijet oko sebe. sunce me jutros samo tjera da skiljim. blijedo, plavo, nebo, cisto i nezanimljivo. sve je savrseno i sunce i nebo i ova brda i planine oko mene, a ja osjecam odvratnost prema svijetu. nesto me proganja. neki osjecaj da sam prevaren. izigran. znam, trebao bih se osjecati drugacije, lijep dan bez velikih obaveza, ali danas je greskom lijep dan. sada je trebala padati kisa. trebalo je biti mracno jutro. bljuzgavica i mokri snijeg. sa ceznjom gledam na jucerasnji dan. i bez zelja za sutrasnji. bice da je do mene, a do koga drugoga bi uopste moglo biti?
Nema komentara:
Objavi komentar