o darovima i darivanju
24.12.2007.
oduvijek sam fasciniran institucijom poklona. pod poklanjanjem razumijevam ukazivanje postovanja i izrazavanje emocionalnog stanja. vrijedno je divljenja do kojeg nivoa se darivanje razvilo u japanskom drustvu. oni do te mjere polazu na ceremonijalnost uopste, a posebno darivanja, da je zapravo najvaznije kako je poklon upakovan i sa kakvim je naklonom urucen. sam poklon je sasvim sekundaran. ono sto nalazim fascinantnim u poklanjanju jeste jedinstvenost prigode da se na suptilan nacin kaze nekome nesto vise. ono sto cinimo dok poklanjamo je slanje jedne vrlo kompleksne poruke osobi koju darivamo. sve je u tom procesu vazno. sta je poklon, kako smo ga zapakovali, urucili i na kraju kakva je reakcija. ako pazljivo poklanjamo i ako dovoljno poznajemo osobu koju darivamo, skoro pa ne mozemo pogrijesiti. darivanje je posebna vrsta komunikacije u kojoj saopstavamo sta zapravo mislimo o osobi kojoj poklanjamo. sta osjecamo i koliko nam je stalo. isto tako, darivanjem drugih govorimo i o sebi samima. cak je i ciceron rekao da poklon uvijek vise obraduje onoga koji poklanja nego onoga kome se poklanja. sa druge strane, kada primamo poklon u rijetkoj smo prilici da mozda saznamo sta zaista o nama misli upravo ta osoba koja nam nesto poklanja. poklon lako moze postati uvreda ili u najmanju ruku ostaviti nezeljeni dojam. tako ponekad otkrivamo da osobi koja nas dariva i nije bas stalo. da je citav proces u tom slucaju zapravo revijalnog ili konvencionalnog karaktera. otkrivamo skrivene misli. ono sto se ne govori.
Nema komentara:
Objavi komentar