vrucina je nesnosljiva. ljepljiv i prasnjav sjedio sam ispod vrelog sunca i nesto cekao. misli su se sporo i nerado vukle, a moji pokusaji da se odvojim od neprivlacne stvarnosti oko sebe bili su uzaludni. i kao u svim pravim kaubojskim filmovima, iznenada, na horizntu, pojavila se crna tacka i postajala sve veca. poceo sam da razaznajem da se radi o nekakvom covjeku na konju, da bih ubrzo shvatio da mi u susret stize neki muskarac na metalik-sivom biciklu. prije nego sto je prisao dovoljno blizu, zacuo sam razgovor dvije djevojke, koji se takodje priblizavao, ali iz neodredjenog pravca. "rekla sam: ili ce biti kako ja kazem ili nikako. ne mogu vise izdrzati. dosta vise.", "neka si mu rekla, sta on misli, da ti to moras trpiti? e, pa ne moras, draga moja. ne moras! i na kraju sta on umislja, ko je i sta je, da se prema tebi tako ponasa?!", "i ja sam kriva, previse sam toga i sebi i njemu dopustila, ali sto je previse - previse je." , "ne znam kako si i do sada izdrzala, divim ti se, stvarno" otvorih oci, zainteresiran da vidim osobu vrijednu divljenja, medjutim ugledah samo dvije figure u bikiniju, lijevu, vrijednu divljenja u crvenom, i desnu, zadivljenu, u crnom kostimu za kupanje. odtabanale su negdje nastavljajuci razgovor, a ja se iz leceg polozaja prebacih u sjedeci i zagledah u plavi horizont ispred sebe i u zuto titravo sunce koje je neumoljivo przilo sve sto mu oko vidi. bunovan i dezorijentiran, okrenuh se i namjestih, ovaj put potrbuske, za nastavak slatkog sna. sa licem u hladu peskira pomislih na onoga o kojem su pricale one dvije prolaznice, pitajuci se, nije li on vozac misterioznog metalik-sivog bicikla. iskreno obradovan ovom mogucnoscu, potonuh ponovo u san ocekujuci nastavak.
Nema komentara:
Objavi komentar