... i tako, dan po dan dosli smo da samog kraja ove uzbudljive, a ipak dosadne godine. nije to nista cudno. zivimo u zemlji punoj paradoksa. zemlji koja je i sama paradoksalna. godina je pocela tako sto smo sedmicama cekali da se formira vlada, a kad su je konacno formirali ispalo je da bilo bolje da nisu. ... ovu godinu su nam ipak obiljezile glavonje poput dodika, brankovica i drugih, da ih sad ne nabrajam i tako propustim priliku da napisem nesto lijepo i pametno. nasi su politicari ruzni i odvratni i ne zanima me jesu li ili nisu pametni, jer ako jesu, onda su samo sebi pametni, mi sa tim i od toga nemamo nista. da, osim sto im dajemo platu za tu navodnu pamet, ali to je sitna glupost za ovakve narode i njihove beskonacne kapacitete kada su budalastine i ostale sado-mazo-domino i ostale kombinacije zivotnih igrica u pitanju. bosnjaci, srbi i hrvati mi danas izgledaju, nakon svih ovih najtezih 10-15 godina, u najmanju ruku bizarni, retardirani, pervertirani i sve samo ne normalni. ... ne znam zasto trpimo ovakvu situaciju. mozda: samo da ne puca. mozda: zbog iskustva da uvijek moze biti puno gore. mozda: ne moze ni biti bolje u jednoj zemlji gdje se rat zavrsio bez pravog pobjednika, bez pravde. mozda: zbog neke postratne traume, kompleksa, sindroma. ne znam. ali znam da smo na kraju ove godine svi pricali o ratu, ulju i seceru. ... bila je ova 2007. po mnogo cemu nesretna, i ja ne bih bio ja kada bih mislio da ce naredna biti sretna ili barem sretnija. ... ali sta sad?! gurat nam je i ovako i onako. mozemo si barem pozeljeti srecu u 2008. onako, iskreno od srca, pa ako svi to ucinimo mozda se stvori jedna nova energija koja ce potaknuti ljude da traze promjene, da insistiraju na promjenama ... opet sam zaboravio da su nasi narodi kadri jedino slozno izvuci cakije i zakrvavljenih ociju, sa pjenusavim osmjesima krenuti ubijati bliznjeg svoga. ... bilo kako bilo, zelim nam sretnu novu godinu i nadam se da ce nam donijeti nesto zaista novo, jer ovo do sada je, kao sto rekoh na pocetku, bilo uzbudljivo, ali dosadno. ... neka nam je sa srecom ... pozdravljam vas pjevuseci svojim barsunastim baritonom (:)) pjesmu Frank Zappa: The Torture Never Stops ... uzdravlje ...četvrtak, 22. kolovoza 2013.
2007. (blog epitaf)
31.12.2007.
... i tako, dan po dan dosli smo da samog kraja ove uzbudljive, a ipak dosadne godine. nije to nista cudno. zivimo u zemlji punoj paradoksa. zemlji koja je i sama paradoksalna. godina je pocela tako sto smo sedmicama cekali da se formira vlada, a kad su je konacno formirali ispalo je da bilo bolje da nisu. ... ovu godinu su nam ipak obiljezile glavonje poput dodika, brankovica i drugih, da ih sad ne nabrajam i tako propustim priliku da napisem nesto lijepo i pametno. nasi su politicari ruzni i odvratni i ne zanima me jesu li ili nisu pametni, jer ako jesu, onda su samo sebi pametni, mi sa tim i od toga nemamo nista. da, osim sto im dajemo platu za tu navodnu pamet, ali to je sitna glupost za ovakve narode i njihove beskonacne kapacitete kada su budalastine i ostale sado-mazo-domino i ostale kombinacije zivotnih igrica u pitanju. bosnjaci, srbi i hrvati mi danas izgledaju, nakon svih ovih najtezih 10-15 godina, u najmanju ruku bizarni, retardirani, pervertirani i sve samo ne normalni. ... ne znam zasto trpimo ovakvu situaciju. mozda: samo da ne puca. mozda: zbog iskustva da uvijek moze biti puno gore. mozda: ne moze ni biti bolje u jednoj zemlji gdje se rat zavrsio bez pravog pobjednika, bez pravde. mozda: zbog neke postratne traume, kompleksa, sindroma. ne znam. ali znam da smo na kraju ove godine svi pricali o ratu, ulju i seceru. ... bila je ova 2007. po mnogo cemu nesretna, i ja ne bih bio ja kada bih mislio da ce naredna biti sretna ili barem sretnija. ... ali sta sad?! gurat nam je i ovako i onako. mozemo si barem pozeljeti srecu u 2008. onako, iskreno od srca, pa ako svi to ucinimo mozda se stvori jedna nova energija koja ce potaknuti ljude da traze promjene, da insistiraju na promjenama ... opet sam zaboravio da su nasi narodi kadri jedino slozno izvuci cakije i zakrvavljenih ociju, sa pjenusavim osmjesima krenuti ubijati bliznjeg svoga. ... bilo kako bilo, zelim nam sretnu novu godinu i nadam se da ce nam donijeti nesto zaista novo, jer ovo do sada je, kao sto rekoh na pocetku, bilo uzbudljivo, ali dosadno. ... neka nam je sa srecom ... pozdravljam vas pjevuseci svojim barsunastim baritonom (:)) pjesmu Frank Zappa: The Torture Never Stops ... uzdravlje ...
... i tako, dan po dan dosli smo da samog kraja ove uzbudljive, a ipak dosadne godine. nije to nista cudno. zivimo u zemlji punoj paradoksa. zemlji koja je i sama paradoksalna. godina je pocela tako sto smo sedmicama cekali da se formira vlada, a kad su je konacno formirali ispalo je da bilo bolje da nisu. ... ovu godinu su nam ipak obiljezile glavonje poput dodika, brankovica i drugih, da ih sad ne nabrajam i tako propustim priliku da napisem nesto lijepo i pametno. nasi su politicari ruzni i odvratni i ne zanima me jesu li ili nisu pametni, jer ako jesu, onda su samo sebi pametni, mi sa tim i od toga nemamo nista. da, osim sto im dajemo platu za tu navodnu pamet, ali to je sitna glupost za ovakve narode i njihove beskonacne kapacitete kada su budalastine i ostale sado-mazo-domino i ostale kombinacije zivotnih igrica u pitanju. bosnjaci, srbi i hrvati mi danas izgledaju, nakon svih ovih najtezih 10-15 godina, u najmanju ruku bizarni, retardirani, pervertirani i sve samo ne normalni. ... ne znam zasto trpimo ovakvu situaciju. mozda: samo da ne puca. mozda: zbog iskustva da uvijek moze biti puno gore. mozda: ne moze ni biti bolje u jednoj zemlji gdje se rat zavrsio bez pravog pobjednika, bez pravde. mozda: zbog neke postratne traume, kompleksa, sindroma. ne znam. ali znam da smo na kraju ove godine svi pricali o ratu, ulju i seceru. ... bila je ova 2007. po mnogo cemu nesretna, i ja ne bih bio ja kada bih mislio da ce naredna biti sretna ili barem sretnija. ... ali sta sad?! gurat nam je i ovako i onako. mozemo si barem pozeljeti srecu u 2008. onako, iskreno od srca, pa ako svi to ucinimo mozda se stvori jedna nova energija koja ce potaknuti ljude da traze promjene, da insistiraju na promjenama ... opet sam zaboravio da su nasi narodi kadri jedino slozno izvuci cakije i zakrvavljenih ociju, sa pjenusavim osmjesima krenuti ubijati bliznjeg svoga. ... bilo kako bilo, zelim nam sretnu novu godinu i nadam se da ce nam donijeti nesto zaista novo, jer ovo do sada je, kao sto rekoh na pocetku, bilo uzbudljivo, ali dosadno. ... neka nam je sa srecom ... pozdravljam vas pjevuseci svojim barsunastim baritonom (:)) pjesmu Frank Zappa: The Torture Never Stops ... uzdravlje ...
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
Nema komentara:
Objavi komentar