eto, aktivizam, angazman, protesti, prosvjedi, demonstracije i ostalo zavrsise, a da sve skupa nije ni pocelo. ali, nije bilo uzaludno. gradjani su se uvjerili da postoji kriticna masa za proteste, i to u smislu nekih buducih akcija kada se nadje razlog koji ce svima biti dovoljno vazan. shvatili smo da je civilno drustvo u svojoj embrionalnoj fazi i da pravi razvoj, posao i borba tek predstoje. a mozda je najvaznije to sto se, iako nemusto, u javne razgovore poceo uvoditi princip odgovornosti, tako da su i nasi politicari bili u prilici cuti da postoji nesto sto se zove ODGOVORNOST. drzim da je bilo potpuno suvisno pozivati bilo koga na moralnu odgovornost i to iz najmanje tri razloga: zivimo u vrijeme ne-morala i suvisno je o tome pricati sa politicarima, nema potrebe pozivati na moralnu odgovornost jer je tesko artikulirati i promovirati nesto tako fragilno kao sto su moralni principi, i na kraju, praktican razlog, politicare mozemo pozivati i prozivati za konkretne, pravno definirane, odgovornosti. interesantno je da paralelno sa demonstracijama krece i nova politicka pirotehnika u vidu osnivanja stranke koja se, koliko mi je poznato, nikada nije odredila prema demonstracijama. konformizam i oportunizam su jos uvijek osnovne odlike naseg drustva. javne licnosti su bile u "sukobu interesa" kada su prosvjedi u pitanju, a nisu u sukobu interesa kada treba podrzati i promovirati politicare. ipak, ono za cim posebno zalim je da u sarajevu, nije osvanulo vise kvalitetnih radova vajnih dizajnera. cast izuzecima, ali moglo je sve to skupa i puno bolje. nesto sto ce komunicirati izravnije i sto ce ostati kao zgodan suvenir. volio bih da imam neki plakat za na zid, ako nista drugo.
Nema komentara:
Objavi komentar