18.12.2008.
moj prvi heroj je bio moj rahmetli dedo, odmah zatim dosao je bruce lee. prolazile su godine i kao na tekucoj vrpci, smjenjivali su se stvarni i nestvarni likovi koji su mi bili vazni, moji licni heroji. to su osobe koje sam neizmjerno postovao i kojima sam se divio. uzor i inspiracija, su kljucne rijeci.mnogi heroji i herojine su posustali i pali, ali neki su ostali da stoje, u mojim mislima, gordi, snazni i ponosni. i danas su mi podjednako vazni i frank zappa i mevlana i platon, ali i mnogi moji zivi i mrtvi ratni drugovi, saborci.
ipak, nakon svih ovih godina stvarnim herojima smatram samo one u cije sam se herojstvo licno uvjerio (mozda zato sto sam se nagledao i naslusao previse laznih epizoda i sto sam se uvjerio da u bosni, vrlo cesto, onaj koga smatraju dobrim i o kojem mnogi imaju izrazito pozitivno misljenje nije nista drugo nego licemjer i hohstapler)
ne mora junastvo biti hrabrost na bojnom polju. ponekad je dovoljno uciniti pravu stvar iako je u suprotnosti sa vlastitim interesima. stavise, narocito ako je u suprotnosti sa licnim interesom a u korist nekog ideala. oni koji provedu zivot u skladu sa idealima istine, ljepote i dobrote postigli su najvise i vrijedni su postovanja i divljenja.
biti heroj znaci, izmedju ostalog, biti Covjek. biti Covjek ne znaci koristiti svoju snagu, fizicku ili bilo koju drugu, protiv drugih, nego za druge.
zivimo u vremenu laznih junaka i izmisljenih herojstava. mozda zato i jesmo tu gdje jesmo i mozda upravo zato necemo ni do nigdje dobaciti.
August Sander 1876 - 1964Peasant child on bike c. 1913
Nema komentara:
Objavi komentar