28.07.2008.
prizivao je u sjecanje njihove susrete. njene oci. pogled. bez njenog prisustva i pogleda osjecao se usamljen i neutjesan. zbog svoje fatalisticke prirode cesto je pomisljao da je vise nikada nece vidjeti. racionalizirao je da je to realno moguce i da rijetko mozemo znati kada posljednji put nesto cinimo ili nekoga vidimo.ona je, zacudo, uvijek bila ista. cinio ga je sretnim svaki njen pogled koji bi osjetio na sebi, a njene oci bile su uvijek vesele, cak i kada ona sama nije bila nimalo radosna, pa cak i kada je bila tuzna. on zapravo nikada nije mogao prepoznati njenu tugu i tu je svoju nesposobnost primijetio tek kasnije.
Amedeo Modigliani 1884-1920
Frau mit blauen Augen 1917
Nema komentara:
Objavi komentar