21.06.2010.
cesto se budio u cik zore, kao da je zbog neceg vaznog probudjen. tako bi pocinjao njegov dan prije vremena a on bi svjez i bistar uzimao knjigu i citao. ubrzo bi sve nestalo osim literarnih heroja, predjela, situacija. stranicu po stranicu, sve je dalje odlazio vracajuci se sebi, osluskivao je svoj unutrasnji govor kojim je zborio pripovjedac. ubrzo bi poceo da ga hvata san, milujuci njegovu svijest, stvarao je iluziju da je sve dobro i da ce zauvijek dobro i skladno ostati. predavao se snu bez ikakvog otpora, kao da ce zaspati u drustvu junaka i u situaciji koja se pojavila izmedju redova fino stampanog teksta. osjecao je zahvalnost zbog te iznenadne milosti. i dok je sve oko njega mirovalo u njemu su ostali zivjeti prizori koje je upravo krajnjom snagom i posljednjim bljeskovima svijesti otkrivao na papiru. na kraju je jos samo imao snage da okrene knjigu i spusti je kao krov na svoje grudi. zadovoljno bi sisao do posljednje stepenice svijesti i ponovo zaspao. a onda bi sve zajedno s njim nestalo.Michelangelo, Stvaranje Adama (detalj)
Nema komentara:
Objavi komentar