29.09.2008.
"zasto? zasto su ljudi zlocesti? zasto ne postoji pravda?" uzbudjeno je postavljao pitanja djecak?
"zato sto covjek ne zeli pravdu?" odgovorio je azazel pokusavajuci iscupati dlacicu iz lijeve nozdrve.
"kako je to moguce? zar svi ljudi ne traze pravdu i samo pravdu?" nastavljao je sa pitanjima djecak, gledajuci sa povjerenjem svog sagovornika.
"gdje si to cuo?" odgovori pitanjem azazel i u istom se trenu namrsti, a zatim se zagleda u iscupanu dlacicu.
"u skoli, rekla nam je uciteljica."
"sta vam je jos rekla uciteljica?"
"svi ljudi trebaju teziti istini, postenju i pravdi" svecano odgovori djecak.
"da je vasa uciteljica postena, istinoljubiva i da vjeruje u pravdu nikada vam ne bi tako neposteno i nepravedno lagala." odgovorio je ravnodusno azazel.
"a ti, sta ti mislis? zasto ljudi ne zele pravdu i istinu i zasto nisu posteni?"
"zato sto su slabi i nemocni."
"kako sad to?" cudio se djecak.
"pa tako, ljudi postaju nepravedni kad sakrivaju svoje slabosti i neposteni u pokusaju ostvarivanja svojih zelja, a istina je samim tim nepotrebna jer se ne zele prikazati onakvim kakvi zaista jesu." odgovori azazel, dok je zaljubljenim pogledom milovao svoje duge i lijepe prste.
"ne razumijem!" rece djecak. "zar nije lakse govoriti istinu i biti posten i pravedan? zar tako ne bi bili svi sretni?"
"da, svi bi bili sretni, ali to je nemoguce. jer, vec sam ti rekao, ljudi su preslabi da to postignu." odsutnog duha odgovarao je azazel.
"ne shvatam. ja uvijek govorim istinu i posten sam, a mislim da je vec to dovoljno da budem pravedan."
"tako nekako. ne brini, jos si mlad, uskoro ces shvatiti." rece azazel milujuci djecaka po kosi, "a sad se idi igrati. uzivaj u bezbriznosti."
"a ti, hoces li opet doci?"
"naravno, ja sam uvijek u blizini. kako bi inace covjek tako slab prezivio u tako nepravednom svijetu kakav je ovaj?"
"to je bas super!" rece djecak veselo i otrca prema igralistu
azazel ga isprati pogledom i ne rece nista. samo je mahao objema rukama pozdravljajuci malisana. nakon toga, okrenu se na lijevoj peti i odseta niz ulicu.
"zato sto covjek ne zeli pravdu?" odgovorio je azazel pokusavajuci iscupati dlacicu iz lijeve nozdrve.
"kako je to moguce? zar svi ljudi ne traze pravdu i samo pravdu?" nastavljao je sa pitanjima djecak, gledajuci sa povjerenjem svog sagovornika.
"gdje si to cuo?" odgovori pitanjem azazel i u istom se trenu namrsti, a zatim se zagleda u iscupanu dlacicu.
"u skoli, rekla nam je uciteljica."
"sta vam je jos rekla uciteljica?"
"svi ljudi trebaju teziti istini, postenju i pravdi" svecano odgovori djecak.
"da je vasa uciteljica postena, istinoljubiva i da vjeruje u pravdu nikada vam ne bi tako neposteno i nepravedno lagala." odgovorio je ravnodusno azazel.
"a ti, sta ti mislis? zasto ljudi ne zele pravdu i istinu i zasto nisu posteni?"
"zato sto su slabi i nemocni."
"kako sad to?" cudio se djecak.
"pa tako, ljudi postaju nepravedni kad sakrivaju svoje slabosti i neposteni u pokusaju ostvarivanja svojih zelja, a istina je samim tim nepotrebna jer se ne zele prikazati onakvim kakvi zaista jesu." odgovori azazel, dok je zaljubljenim pogledom milovao svoje duge i lijepe prste.
"ne razumijem!" rece djecak. "zar nije lakse govoriti istinu i biti posten i pravedan? zar tako ne bi bili svi sretni?"
"da, svi bi bili sretni, ali to je nemoguce. jer, vec sam ti rekao, ljudi su preslabi da to postignu." odsutnog duha odgovarao je azazel.
"ne shvatam. ja uvijek govorim istinu i posten sam, a mislim da je vec to dovoljno da budem pravedan."
"tako nekako. ne brini, jos si mlad, uskoro ces shvatiti." rece azazel milujuci djecaka po kosi, "a sad se idi igrati. uzivaj u bezbriznosti."
"a ti, hoces li opet doci?"
"naravno, ja sam uvijek u blizini. kako bi inace covjek tako slab prezivio u tako nepravednom svijetu kakav je ovaj?"
"to je bas super!" rece djecak veselo i otrca prema igralistu
azazel ga isprati pogledom i ne rece nista. samo je mahao objema rukama pozdravljajuci malisana. nakon toga, okrenu se na lijevoj peti i odseta niz ulicu.
Nema komentara:
Objavi komentar