petak, 16. kolovoza 2013.

ko to tamo pjeva? (prigodni schizo blog)


30.09.2008.
ko je ovdje lud, a ko glup?
ko se ovdje pravi lud, a ko se pravi pametan?
ko je ovdje normalan, a ko je abnormalan?


da je djavo odnio salu, a sejtan segu, odavno je jasno. medjutim da ce se neko ko se smatra "pozitivnim" faktorom u ovom gradu okoristiti nemilim dogadjajima na otvaranju QF-a, bilo je tesko ocekivati, a kad malo bolje razmislim i nije.
naime neorganizator koncerta Iggy Pop & The Stooges u sarajevu, art zone, drsko saopstava otkazujuci koncert: "U proteklim danima ruzna slika o nasem gradu koja je obisla svijet, pred nas je stavila i novi izazov, u pogledu veceg osiguranja nasih gostiju, a koje mi nismo mogli garantovati". uzgred se spominju "tehnicki" problemi - malo prodatih ulaznica!
da su diletanti uvjerili smo se u toku same "kampanje" za ovaj dogadjaj koja je bila sve samo ne organizirana. da je PR sluzba organizatora sklona svjesnom manipuliranju javnosti dalo se naslutili kada je nedavno u dnevnom avazu izasao fake interview sa Iggyjem. intervju je lazan, jer cisto sumnjam da bi Iggy Pop doslovno ponovio rijeci svog production managera josa graina koji je napisao technical rider za koncert Stoogesa (ovaj rider preporucujem za citanje kao vjerovatno najduhovitiji naputak organizatoru nekog koncerta ikada napisan). sale o bobu hopeu itd. su doslovno prepisane iz ridera i pripisane Iggyju u imaginarnom razgovoru.
navodno otkazivanje koncerta izmedju ostalog iz sigurnosnih razloga je malo previse, jedini razlog za neodrzavanje ovog koncerta je nesposobnost organizatora da promovira koncert i privuce veci broj posjetilaca, naravno i cijena karata od 30 pa nagore km, za dvoranu kapacitata preko 10.000 posjetilaca u sarajevu je takodje malo previse (jos jedna losa procjena). sasvim sam siguran da ce citav slucaj odaslati ružnu sliku o našem gradu koja ce obici svijet i pred buduce organizatore koncerta postaviti nove izazove, ispravljanje krivih drina i sl.

zaista diletantizam ove agencije nije sporan, steta je i sramota sto su povukli, u ime sarajlija, za nos jednog ozbiljnog umjetnika koji je rijedak primjer da oldie ili retro fenomen ne mora imati pogrdno znacenje.
ko nije bio na koncertu Iggy Popa propustio je izuzetnu priliku da vidi kako izgleda jedan totalni performans. Iggy ne samo da je ikona koja hoda, vec je vitalan izvodjac i danas Stoogesi zvuce zanimljivije nego 80% "aktualnih" rock i punk bendova ili bilo kakvih bendova u kojima gitarista koristi distorziju.
mislim da je svaki njegov koncert u ex-yu gradovima, a bilo ih je vise u posljednje dvije godine, bio odlican, ako je suditi po informacijama kojima raspolazem. malo je umjetnika koji su na sceni zaista davali SVE od sebe kao sto je to cinio Iggy i kao sto to cini jos uvijek.
(iskreno zalim sto nisam docekao da vidim i u sarajevu ovog majstora, da ga sa divljenjem posmatram kako se krece na sceni kao sto je jackson pollock slikao po platnu i dozivim trenutak kada on po svom lijepom obicaju pozove publiku na scenu, taj ekstatican momenat, ravan postignutom pobjedonosnom golu u sudijskom vremenu)

ne znam da li su organizatori Queer festivala zadovoljni publicitetom i efektima svoga aktivizma (siguran sam da su im se nakon nemilih doagadjaja sirom otvorila vrata mnogih fondova u zemlji i inostranstvu), ne znam da li ce populacija u ime koje su napravili festival imati nesto od svega ovoga, ne znam da li je reis ponosan na svoje muslimane, ne znam da li se gradjani sarajeva stide svojih bradatih sugradjana kojima je ramazanski ibadet pljuvanje i udaranje ljudi koji su dosli na umjetnicku izlozbu, i kojima je saketanje nekoga ko im ne prijeti i ne cini nazao na bilo koji nacin vazniji od namaza. isto tako, ne znam da li je ovaj grad zapravo kasaba koja trune i propada i da li je ovo drustvo kao totalitet iskvareno i bolesno?
ali znam da nikada nije bilo gore u posljednjih deset godina.

sarajevo je i danas najtolerantniji grad u bosni i hercegovini (zvuci bizarno: ali zao mi je sto nasa gosca iz srbije nije organizirala prvi queer festival u banja luci, a ne u sarajevu). ali danas svi pricaju o sarajevu kao o teheranu, ponavljajuci dodikovu laz, prica se o ljudskim pravima, a zaboravlja se puno toga iz davne i ne tako davne proslosti sarajeva.

sarajevo je kao zena koju svaki dan i svaku noc siluju, ali je svako jutro kupaju, sminkaju, uredjuju. sarajevo umire a politicari se smjeskaju sa plakata i billboarda i svojim deluvijalnim fizionomijama kao da porucuju: trebate nam ovih dana da nas izaberete, pa da nastavimo po starom; za covjeka srcem sarajevskim.
porucuju da imaju nekakve kljuceve buducnosti, a to sto ne postoje ni vrata sadasnjosti kao da nije vazno.
pricaju o pravdi i postenju i jos o kojecemu, a gdje je pravda kada cetvorica nicim izazvana biju zenu i jos se smatraju vjernicima ili kada pokrivena zena pljuje u lice drugoj zeni, koja sasvim slucajno boluje od leukemije, a sasvim slucajno je dosla na izlozbu na akademiju likovnih umjetnosti.

politicari i vjerske vodje u bosnjaka vode svoj narod u propast i nestanak koji im je onomad obecao karadzic. svi skupa, svih vjera i nacija, kao da se nasladjuju i izivljavaju nad sudbinom sarajlija i bosne i hercegovine.

cestite sarajlije su kao ona dva cigana, u filmu ko to tamo peva, oko kojih su se svi ujedinili u trenutku kada ih je trebalo pretuci. ostaje jos samo nada da ce nakon sto sve ode u vrazju mater, prezivjeti samo te cestite sarajlije i kao ona dva cigana od srca zapjevati:

neeeeeesretnik saaam
oooood maleenaa
ooood svee mukeee
peeesmee peevam
voleo bi maaaajko milaa
da sve ovo saaamo sneevam
da svee ovo saaamo sneevaam
joooooooj jooooj
jooooooj joooj
The Stooges Iggy Pop (with microphone) at the United Palace Theater after about 100 audience members followed his request to “invade the stage.” Photo by Rahav Segev for The NY Times
The Stooges Iggy Pop (with microphone) at the United Palace Theater after about 100 audience members followed his request to “invade the stage.” Photo by Rahav Segev for The NY Times

Nema komentara:

Objavi komentar