07.03.2009.
sve se opet cinilo prazno i beznacajno. ponovo je preturao misli kao novcice u dzepu, igrao se kombinacijama kao kljucevima, iznova prolazeci varijante i mogucnosti. sa druge strane, svakodnevno se uvjeravao da "nijedno dobro djelo nece proci nekaznjeno", a sa trece strane, precesto je nazirao obrise boljeg puta i sretnijeg vremena. valjda je u nekom trenutku ostao podjednako udaljen od svih mogucnosti i zelja.sta je to sta nas tjesi kada nam je utjeha potrebna? sta je utjeha, uopste? cemu sluzi?
da nas smiri? da nam omoguci pristup "hladne glave" kao da se unaprijed zna da ce glava biti "usijana"? da nas pomiri sa zivotom, sa usudom, sa nama samima?
klizimo dan za danom kroz zivot u pokusaju da se sto vise od zivota stigne i uhvati, da se zivi, ne znajuci zapravo sta je zivot. zelje, zelje i nastojanja. pokusaj, neuspjeh, pokusaj, zadovoljstina.
zatim slijedi novi ciklus. i opet. i opet.
putujemo kroz zivot okrecuci se oko sebe, dok se okrecemo oko svijeta.
previse je pitanja, a premalo odgovora koji traju, koji izdrzavaju test vremena.
prije ili kasnije, moramo zaboraviti sta zelimo biti i sjetiti se sta vec jesmo, a ako je moguce ponesto popraviti, to treba shvatiti kao dar sudbine, a pokloni se ne odbijaju.
izmedju placa i smijeha uvijek radije biram ovo drugo. lakse je i ugodnije, a ionako je svejedno. ni plac ni smijeh ne mogu promijeniti stanje stvari, ali mogu promijeniti stanje nas samih.
sada dolazi trenutak kada prve zrake sunca probijaju tamu oblaka. upravo u tom trenutku i ja isplivavam, izranjam. prije nego sto je izmedju mene i sunca nestala voda pomislio sam: zivot je glup, ali lijep. ili je ruzan, a pametan.
spreman sam na zivot koji je besmislen, ali koji sadrzi negdje na nekom dnu neku ljepotu koja ceka da bude otkrivena.
Odilon Redon 1840-1916
"I saw above the misty outline of a human form" 1896
Nema komentara:
Objavi komentar