23.09.2008.
s obzirom da nisam svetac, imam nekoliko pitanja koja opetovano samom sebi postavljam:kako oprostiti ono sto ne moze biti oprosteno?
kako prastati nekome ko ne osjeca kajanje za ucinjeno?
kako kada je potpuno svjesno uradio sve sto je uradio?
nikada nisam do kraja shvatio pojmove kao sto su: pomirenje, oprost i zaborav.
zasto da se, recimo, pomirim sa nekim koga prezirem jer sam se sa uvjerio da je dokazani licemjer, oportunist i pokvarenjak, koji je spreman, zarad vlastitog sitnog cara, na tudju nesrecu, pri tome mu ne fali ni sredstava za zivot ni prilika za zaradu?
kako da oprostim pohlepu?
kako da oprostim malom covjeku i sitnoj dusi sto su u ljudskosti infinitezimalni?
kako da predjem preko cinjenice bescutnosti?
kako da na ulici pozdravim nekoga ko misli zlo meni ili bilo kome, a pogotovo meni?
kako da zbog taktike, strategije, pragmatizma, ili bilo cega cetvrtog pocastim, cak i jednim, pogledom hulju?
kako da zaboravim, kako da oprostim, i obratno?
prezir mi je ime, a pamtilo - prezime. istina, rijetki prijatelji me zovu po nadimku ... ali to je informacija samo za prijatelje, a pravi prijatelji su kao sto smo u vrticu naucili prava rijetkost.
i sta sam ono htio reci? ah, da: ucimo i prakticirajmo prastanje, razvijajmo pamcenje. svako u skladu sa vlastitim mogucnostima i svako prema vlastitim zeljama.
Francisco Goya 1746-1828, St Francis Borgia at the Deathbed of the Impenitent 1788
Nema komentara:
Objavi komentar