22.09.2008.
stajao je i osluskivao pitajuci se sta li se desava sa one strane. osjecao je ritam svoga srca zamisljajuci je kako elegantno koraca po sobi - njeni koraci i udarci njegovog srca u savrsenom skladu. vec kao da je vidio njene oci, sneni pogled, sjaj. jos uvijek je stajao u mraku kada je cuo neki nejasan sum, zapravo neki tup udarac. srce mu je stalo na trenutak, ili mu se samo tako cinilo."nista", pomisli, "mora da je samo zatvorila ladicu".
odmah zatim pomisli kako je vrijeme da nesto ucini. zelio je uci, vidjeti je, dotaci, nasmijati se i vidjeti njen osmijeh koji je volio kao sunce dok pada kisa, jer taj je osmijeh bio upravo kao neocekivano svjetlo u sivilu zivota. bljesak u noci.
"zaista je vrijeme", rece tiho.
na vrhovima prstiju, potpuno necujno, sisao je niz stepenice.
napolju je padala kisa, sunca nije bilo. Amedeo Modigliani 1884-1920, Elvira Resting at a Table 1919
Nema komentara:
Objavi komentar