15.04.2010.
Vukuci ga za uho, popa dovede Omera do svestenicke kuce. Tu ga najzad pusti i ovako mu rece:
- Omere, ti si sramota ovog sela. Hoces da otmes djevojku koja te nece. Zevesti djevojku, sine, ruzno je djelo!
Omer se pobuni:
- Ja ne zelim da je zavedem, ja hocu da se njome ozenim. Kakvog znacaja ima to sto me ona nece? Zar covjek treba da vodi racuna o prohtjevima zena koje placu kad hoce i smiju se kad mogu?
Popa ga saslusa raznjezeno:
- To je vec druga stvar. Omer, dijete moje, tvoje su namjere, znaci, ciste. Jesi li je trazio od oca?
- Jesam - uzviknu Omer - ali se Tenso zakleo da njegovu kcerku necu dobiti. Ali ja hocu da se ozenim Marom. Uostalom, vi sve znate. Juce ste vise od sata proveli u njegovoj kuci.
- Tacno - odvrati popa - znam sve sta se desilo ranije. Ali sam mislio, kao sto, uostalom, i Tenso smatra, da ti, ne moguci da dobijes Maru za zenu, hoces da je otmes da bi je osramotio i napustio.
- Da li stari Tenso toliko prezire nase obicaje - rece turobnim glasom Omer, da bi mi uskratio kcerku da sam, u slucajuotmice, ugrabio Maru?
- Na zalost - rece tuzno popa. - Na zalost! A ti, Omere, prezires li ti toliko razonode naseg naroda pa dolazis da prekines kolo, narodnu igru, i da vices: "Otmica!" dok mladez igra?
- Ja sam mislio da svestenici smatraju igru kao nesto lose.
- Sta? ... Ima ih, istina, koji smatraju da je igra Sotonino djelo. Ja licno misljenja sam zupnika Spangerberga koji je 1547. ucinio da je igra dobra jer se i na svadbi u Kani igralo, a mozda je i sam Isus igrao. Ali ti, Omere, sta si uradio? Posto ti nije posla za rukom otmica, za vrijeme igranja kola, sto si naumio Omere? Da znas da sam sve pogodio. Udruzio si se sa jednom bjesomucnicom, propalicom, vjesticom, kradljivicom kose.
- Vrag je projahao! - rece Omer. - Ona me je navela na podlost. Nego, kako sada da dodjem do Mare? Vise nece izlaziti, osim uz pratnju, kada ide na bogosluzenje. Kazu da stari Tenso hoce da predje u grad. Prinudjen sam da pribjegnem lukavstvu.
Popa mu iznese svoje misljenje:
- Ne, sa Tensom se nista ne moze uciniti. Mara hoce da se uda u varosi. Dragi moj Omere, okani se otmice, istisni Maru iz srca, ozeni se drugom.
- Nikad! Hocu Maru!
*
U tom trenutku djeca koja su tuda prolazila pridjose da popu poljube u ruku. Kada su prosla, on rece sa osmjehom:
- Omere, Marino mjesto u crkvi je s lijeve strane, pored malih vrata.
Omer zadrhta:
- Ali... grijeh... otmica u crkvi... za vrijeme sluzbe...
- Ja bih, Omere, na tvom mjestu, pocinio taj grijeh. Budi junak, a Boga zamoli za oprostaj, prije i poslije. Sto se mene tice, ja cu te razrijesiti grijeha kad dodjes da se ispovijedis.
Omer se i dalje kolebao:
- A zandari?
- Nikad! Hocu Maru!
- Omere, ti si sramota ovog sela. Hoces da otmes djevojku koja te nece. Zevesti djevojku, sine, ruzno je djelo!
Omer se pobuni:
- Ja ne zelim da je zavedem, ja hocu da se njome ozenim. Kakvog znacaja ima to sto me ona nece? Zar covjek treba da vodi racuna o prohtjevima zena koje placu kad hoce i smiju se kad mogu?
Popa ga saslusa raznjezeno:
- To je vec druga stvar. Omer, dijete moje, tvoje su namjere, znaci, ciste. Jesi li je trazio od oca?
- Jesam - uzviknu Omer - ali se Tenso zakleo da njegovu kcerku necu dobiti. Ali ja hocu da se ozenim Marom. Uostalom, vi sve znate. Juce ste vise od sata proveli u njegovoj kuci.
- Tacno - odvrati popa - znam sve sta se desilo ranije. Ali sam mislio, kao sto, uostalom, i Tenso smatra, da ti, ne moguci da dobijes Maru za zenu, hoces da je otmes da bi je osramotio i napustio.
- Da li stari Tenso toliko prezire nase obicaje - rece turobnim glasom Omer, da bi mi uskratio kcerku da sam, u slucajuotmice, ugrabio Maru?
- Na zalost - rece tuzno popa. - Na zalost! A ti, Omere, prezires li ti toliko razonode naseg naroda pa dolazis da prekines kolo, narodnu igru, i da vices: "Otmica!" dok mladez igra?
- Ja sam mislio da svestenici smatraju igru kao nesto lose.
- Sta? ... Ima ih, istina, koji smatraju da je igra Sotonino djelo. Ja licno misljenja sam zupnika Spangerberga koji je 1547. ucinio da je igra dobra jer se i na svadbi u Kani igralo, a mozda je i sam Isus igrao. Ali ti, Omere, sta si uradio? Posto ti nije posla za rukom otmica, za vrijeme igranja kola, sto si naumio Omere? Da znas da sam sve pogodio. Udruzio si se sa jednom bjesomucnicom, propalicom, vjesticom, kradljivicom kose.
- Vrag je projahao! - rece Omer. - Ona me je navela na podlost. Nego, kako sada da dodjem do Mare? Vise nece izlaziti, osim uz pratnju, kada ide na bogosluzenje. Kazu da stari Tenso hoce da predje u grad. Prinudjen sam da pribjegnem lukavstvu.
Popa mu iznese svoje misljenje:
- Ne, sa Tensom se nista ne moze uciniti. Mara hoce da se uda u varosi. Dragi moj Omere, okani se otmice, istisni Maru iz srca, ozeni se drugom.
- Nikad! Hocu Maru!
*
U tom trenutku djeca koja su tuda prolazila pridjose da popu poljube u ruku. Kada su prosla, on rece sa osmjehom:
- Omere, Marino mjesto u crkvi je s lijeve strane, pored malih vrata.
Omer zadrhta:
- Ali... grijeh... otmica u crkvi... za vrijeme sluzbe...
- Ja bih, Omere, na tvom mjestu, pocinio taj grijeh. Budi junak, a Boga zamoli za oprostaj, prije i poslije. Sto se mene tice, ja cu te razrijesiti grijeha kad dodjes da se ispovijedis.
Omer se i dalje kolebao:
- A zandari?
- Nikad! Hocu Maru!
Guillaume Apollinaire, 1902 (ulomak treci)
Nema komentara:
Objavi komentar