28.01.2010.
samoca budi usamljenost koja uvijek spava u nama......
volio je ljude jer nude samozaborav.
korio je sebe nakon bijega u zagrljaj ne-sjecanja drugih.
smirivala ga je okruzenost i paznja, samo da ostane ugodno samozaboravljen.
sjetiti se sebe znacilo je i sjetiti se besmisla. kosmicka prevara koja pocinje rodjenjem i zavrsava na kraju puta. nakon toga ostaje prica koja ce kao i sve price samo pripovijedati o nekome ili o necemu. sve ostalo ce ionako proci i nece vise biti vazno.
okruzen drugima njegova usamljenost nije ostajala sama. udruzivala se sa apatijom i uvjerenoscu da je jedini smisao u povratu energije zvijezdama. svijet oko nas nastao je, kao i mi sami, od zvjezdane prasine i na kraju ce se sve svesti na promjenu energetske forme i onda to i vise nece biti kol porter niti irving berlin niti george gershwin vec novo stanje materije koje nece imati ni svijest ni svijest o svijesti i ne-svijesti.
pogledajte sve te zvijezde. pokusajte domisliti distancu na koju su se od nas odmakle. sav taj sjaj, sva ta energija, sva prostranstva, sav haos i sva sloboda. a mi se jos uvijek brinemo ko nas voli, a ko nas ne voli, ceznemo. hocu li zaraditi dovoljno za zivot? hocemo li znati, imati, umjeti, moci, biti? zaista smo beznadezni.
mozda je, naprimjer, michelangelo oslobadjajuci tijela zarobljena u kamenu smisleno prkosio svemiru stvarajuci ljepotu galaktickih razmjera. oslobadjanje savrseno lijepih figura zasigurno nije poremetilo nista na nebu, ali se nadam da negdje jos uvijek odjekuje snaga stvaralackog cina kojim umjetnik pobjedjuje i prirodu i svijet i drustvo i vascijeli svemir i, bar na trenutak, samoga sebe.
mislite da pretjerujem? pitajte bilo kojeg ignuda iz sikstinske kapele i sve ce vam se samo kazati.
..........
u savrsenoj samoci, nakon sto je otjerao pomocnike i segrte, nastavio je sa radom. zakljucan u kapeli, ustaknutog vrata, lica poprskanog bojom, strpljvo je stvarao svoju sliku svoga svijeta.
samoca je ugodna velikima, i prokletstvo malima. za nekoga je snaga, a za druge je slabost. samoca nam je prijateljica, a usamljenost saputnica.
Nema komentara:
Objavi komentar