16.08.2008.
iza romanticne slike dobrog bosnjanina srednjevjekovne bosne krilo se paganstvo posebne vrste, u tamnom vilajetu, na ostroj granici izmedju istocnog i zapadnog rimskog carstva, pravoslavlja i katolicanstva.
danas u bosni i hercegovini ne zive bosnjani, narocito ne oni dobri. zajedno ili jedni pored drugih ovdje zive bosnjaci, srbi, hrvati i ostali narodi koji su slucajno ili sticajem istorijskih okolnosti ovdje ostali. srbi i hrvati uvijek imaju mogucnost pogledati u neku svoju zamisljenu daljinu, maticu, istocno ili zapadno, i ako nista drugo, imaju neku vrstu psiholoskog oslonca.
za razliku od drugih, bosnjaci "imaju" samo ovu zemlju i niti jednu drugu kao svoju domovinu (u tom smislu je i znamenit odgovor, predratnog, ratnog i poslijeratnog gradonacelnika tuzle, selima beslagica, odbijajuci saveznistvo sa jna i ponudjeno "odvajanje" od bosne i hercegovine i pripajanje tuzlanskog regiona krnjoj jugoslaviji: "ja nemam druge drzave osim bosne i hercegovine").
ne zelim ponavljati briljantne partije i precizne i nadahnute opise bosne i bosnjaka iz literature mese selimovica ili dervisa susica, vec se zelim osvrnuti na bosnjake danas, ovdje i sada.
bez namjere da generaliziram, niti da kazem da su svi bosnjaci isti, jer to ne samo da je suvisno vec i neosnovano i meni neprihvatljivo jer vjerujem u individualitet svakog covjeka, kao sto vjerujem u potencijalno labilan karakter i povodljivost svakog covjeka.
"mi nismo ono sto mislimo da jesmo, vec smo ono sto je zivot napravio od nas" (da parafraziram shakespearea). bicu slobodan dodati: i princip vlastitog izbora. svaki pojedinacni izbor rezultira i pojedinacnom sudbinom. tako je i bosnjak danas ono sto jeste izmedju ostalog i zahvaljujuci vlastitom izboru koji je napravio juce.
bosnjaci su u toku i nakon pogroma i genocida koji im se desio u periodu od 92. do 95. dozivjeli izvjesnu nacionalnu homogenizaciju, ali izgleda da nisu naucili skoro nista pametno. cini se da ih je zlo koje im se desilo ucinilo gorim ljudima nego sto su to nekad bili.
danas bosnjak bosnjaka zove: "brate", kao sto je kain zvao abela.
danas, u vrijeme tranzicije i pomahnitalog liberalnog kapitalizma - bosnjak je bosnjaku vuk ili bi bilo bolje reci bosnjak.
danas, petkom mnogi bosnjaci idu na dzumu, a mnogi od njih subotom na "cirilicu".
danas bosnjaci krcme drzavu koju nisu ni napravili, kao sto su prodavali ono malo pusaka sto su imali prije pocetka rata.
danas bosnjak otima od bosnjaka i nosi svojoj kuci sebi i svojim malim bosnjacima pokazujuci primjerom da je lopovluk znak inteligencije, a postenje nedostatak iste.
danas bosnjak zna da verbalno mrzi, da ismijava sve sa svog mindera, da kritikuje korumpirane politicare, a jedva ceka prvu priliku da uzme ili da mito.
danas bosnjak zeli da postane politicar da bi krao, sjedio i nista ne radio i redovnu platu primao.
danas je bosnjak bijesan jer drugi pljackaju drzavu i dobro zive, razara ga ljubomora jer ne pljacka on, jer nikako ne moze doci do prilike da i on nesto ili nekog opljacka.
danas je bosnjak tuzan kada gleda juznoamericke sapunice, a radostan kada drugom bosnjaku krenu kola nizbrdo.
danas je bosnjak neobrazovan, bez kicme, zatucan, ubijen u pojam, bezvoljan.
danas je bosnjak ne-dobar covjek, pun gorcine i frustriran, neurastenican i zlonamjeran.
danas bosnjak nije ni blijeda sjena dobrog bosnjanina.
napomena 1: ne znam sta ce biti bosnjak sutra. to na prvom mjestu ovisi od njega samog.
napomena 2: sve gore navedeno se mozda moze, na ovaj ili slican nacin, reci i o drugim narodima, ali sam, eto, govorio o bosnjacima.
danas u bosni i hercegovini ne zive bosnjani, narocito ne oni dobri. zajedno ili jedni pored drugih ovdje zive bosnjaci, srbi, hrvati i ostali narodi koji su slucajno ili sticajem istorijskih okolnosti ovdje ostali. srbi i hrvati uvijek imaju mogucnost pogledati u neku svoju zamisljenu daljinu, maticu, istocno ili zapadno, i ako nista drugo, imaju neku vrstu psiholoskog oslonca.
za razliku od drugih, bosnjaci "imaju" samo ovu zemlju i niti jednu drugu kao svoju domovinu (u tom smislu je i znamenit odgovor, predratnog, ratnog i poslijeratnog gradonacelnika tuzle, selima beslagica, odbijajuci saveznistvo sa jna i ponudjeno "odvajanje" od bosne i hercegovine i pripajanje tuzlanskog regiona krnjoj jugoslaviji: "ja nemam druge drzave osim bosne i hercegovine").
ne zelim ponavljati briljantne partije i precizne i nadahnute opise bosne i bosnjaka iz literature mese selimovica ili dervisa susica, vec se zelim osvrnuti na bosnjake danas, ovdje i sada.
bez namjere da generaliziram, niti da kazem da su svi bosnjaci isti, jer to ne samo da je suvisno vec i neosnovano i meni neprihvatljivo jer vjerujem u individualitet svakog covjeka, kao sto vjerujem u potencijalno labilan karakter i povodljivost svakog covjeka.
"mi nismo ono sto mislimo da jesmo, vec smo ono sto je zivot napravio od nas" (da parafraziram shakespearea). bicu slobodan dodati: i princip vlastitog izbora. svaki pojedinacni izbor rezultira i pojedinacnom sudbinom. tako je i bosnjak danas ono sto jeste izmedju ostalog i zahvaljujuci vlastitom izboru koji je napravio juce.
bosnjaci su u toku i nakon pogroma i genocida koji im se desio u periodu od 92. do 95. dozivjeli izvjesnu nacionalnu homogenizaciju, ali izgleda da nisu naucili skoro nista pametno. cini se da ih je zlo koje im se desilo ucinilo gorim ljudima nego sto su to nekad bili.
danas bosnjak bosnjaka zove: "brate", kao sto je kain zvao abela.
danas, u vrijeme tranzicije i pomahnitalog liberalnog kapitalizma - bosnjak je bosnjaku vuk ili bi bilo bolje reci bosnjak.
danas, petkom mnogi bosnjaci idu na dzumu, a mnogi od njih subotom na "cirilicu".
danas bosnjaci krcme drzavu koju nisu ni napravili, kao sto su prodavali ono malo pusaka sto su imali prije pocetka rata.
danas bosnjak otima od bosnjaka i nosi svojoj kuci sebi i svojim malim bosnjacima pokazujuci primjerom da je lopovluk znak inteligencije, a postenje nedostatak iste.
danas bosnjak zna da verbalno mrzi, da ismijava sve sa svog mindera, da kritikuje korumpirane politicare, a jedva ceka prvu priliku da uzme ili da mito.
danas bosnjak zeli da postane politicar da bi krao, sjedio i nista ne radio i redovnu platu primao.
danas je bosnjak bijesan jer drugi pljackaju drzavu i dobro zive, razara ga ljubomora jer ne pljacka on, jer nikako ne moze doci do prilike da i on nesto ili nekog opljacka.
danas je bosnjak tuzan kada gleda juznoamericke sapunice, a radostan kada drugom bosnjaku krenu kola nizbrdo.
danas je bosnjak neobrazovan, bez kicme, zatucan, ubijen u pojam, bezvoljan.
danas je bosnjak ne-dobar covjek, pun gorcine i frustriran, neurastenican i zlonamjeran.
danas bosnjak nije ni blijeda sjena dobrog bosnjanina.
napomena 1: ne znam sta ce biti bosnjak sutra. to na prvom mjestu ovisi od njega samog.
napomena 2: sve gore navedeno se mozda moze, na ovaj ili slican nacin, reci i o drugim narodima, ali sam, eto, govorio o bosnjacima.
Nema komentara:
Objavi komentar