31.03.2010.
Na livadi, u blizini vocnjaka sa rascvjetalim sljivama, koji okruzuju bosansko selo, vrtjelo se kolo, raspojasana i raspjevana igra. Zadnjice su se zivo kretale po taktu: muske su poskakivale cvrste i uske; djevojacke, teske i zaobljene, vrtjele su se i zatezale kratku suknju. Cule su se pjesme, lirske, satiricne ili raskalasene i u tom slucaju djevojke su se pravile da ne razumiju. Pjevalo se:
Prvi mi je govorio: "Ruza si."
Drugi mi je govorio: "Zvijezda si."
Treci mi je govorio: "Andjeo si sa neba"
Cetvrti me samo gledao i nista mi reko nije.
Po mom ogledalu, nisam ni ruza, ni zvijezda, ni andjeo.
Po mom ogledalu ona trojica lagala su.
A onaj sto je cutao, taj ce biti dragi moj.
Neko vrijeme kolo se okretalo cutke. Zadnjice su se mrdale, skakutale, poigravale, uvijale se. Cigani i Ciganke koji su sjedeli na strmini pored puta sto vodi duz livade pocese drugu pjesmu na gitarama i razigrana druzina zapjeva:
Stari turski beg iz Sarajeva
Tezio je sto i deset oka.
Njegova kcerka koja je bila teska samo trideset
Pobegla je kod Srba da igra poskocnicu.
Potom momci otpocese:
Vjerenica ne bjese djeva
Bjese kao provaljena vreca...
U tom trenutku zacu se divlji krik:
"Otmica!"
I grupa mladica koji su, po svoj prilici u dosluhu sa Ciganima, bili sakriveni iza zivice, s druge strane puta, jurnu prema igracima kola.
Na povik otmica svi su odmah shvatili da je rijec o otimanju djevojke, tradicionalnom obicaju Juznih Slovena. Neki odbijeni ljubavnik, znajuci da njegova draga igra kolo na livadi, okupio je grupu prijatelja pa su zajedno dosli, rijeseni da otmu oholu devojku. Ali je trenutak bio lose izabran. Igracice su uplaseno viknule i sklonile se iza igraca, medju kojima se mozda nalazio i srecni izabranik. Videci koliko se brzo organizovao otpor, otmicari su se zbunjeno zaustavili. Njih je bilo samo sest, a igraca jedanaest, a isto toliko i devojaka. One su saputale:
- To je Omer, mali krojac. Hoce da ugrabi Maru.
Omer je bio u prvom redu otmicara; omalen, crn, jak kao bik, drhtao je od bijesa. Cigani udarise u gitare. Omeru zasijase oci. Koraknu napred i zapjeva:
Igra kolo, igra kolo na dvadeset i dva.
U tom kolu, u tom kolu, lipa Mara igra.
Kakva Mara, kakva Mara medna usta ima ...
Jedan lijep mladic, visok i mrsav, zastitinik djevojaka, prekide ga:
- Omere, poznato ti je, kod nas, kad neko ne zna djevojcino ime ili kada nece da je imenuje, zove je Mara. Reci za koju si djevojku vikao otmica! da bi ona mogla da se brani.
Omer uzviknu:
- Za Maru, kcerku starog Tensa.
Mara promoli svoju crnu i uplasenu glavu izmedju zastitnika i rece:
- Omere, ne zelim ti nikakvo zlo. Dosta si pjevao pod mojim prozorima u svako doba godine. Ali ti ja nikad nisam odgovorila. Znas, istina, lijepe pesme, ali ja necu da se udam za tebe.
Grupa igraca kola uzviknu:
-Zbogom, Omere! - i krenu ka selu.
Otmicari se ne usprotivise ovom povlacenju. Ali kako su Cigani, na putu, poceli da sviraju Litanija Marku, otmicari zapevase otegnuto ovu zenomrzacku pjesmu da bi ponizili lijepu Maru:
Marko, od zena oslobodi nas.
Marko, od tih zmija oslobodi nas,
Marko, od tih kurvi oslobodi nas,
Marko, od tih mrcina oslobodi nas,
Marko, od tih izdajnica oslobodi nas...
Omer se zatim okrenu svojim drugarima:
- Kad pomislim koliko sam se trudio oko nje! Prosle godine jos se davala razlogu. Posle kolagurabije sa medom, kolace sa sljivama, halvu od psenice, masti i meda koje sam joj donosio. Al' posle toga isla je u grad. Vidjela je tamo Italijane, Jevreje, Turke, Beclije, ko bi ga znao? mozda i one odvratne Grke koje ne mogu da sretnem a da im ne pokazem pet prstiju na desnoj ruci i da im ne kazem "Pende" sto je najgora uvreda za njih!
Jedan od otmicara odvrati:
- Ako je upoznala grad, nece biti lako docepati je se. A povrh toga i njen otac ima carsijske nazore. Dosao je dotle da prezire vjekovne obicaje nase rase i bice u stanju da se zali. Nasa obicajna otmica strogo se kaznjava kad se podnese tuzba, i on bi uz pomoc zandara vratio kcerku.
Cigani su se u medjuvremenu priblizili i ispruzili otvorene sake. Bili su lijepi ali prljavi i podmukli. Omer im baci nekoliko novcica. jedan od njih rece cereci se:
- Najsrecniji dani za muskarca su kad se ozeni i kad mu zena lipse.
Jedna stara Ciganka zbrckanog lica izvukla je iz dzepa dugacku crnu zensku kosu, isjecenu na prepad nekoj jadnoj guscarki, zaspaloj na livadi. Nekim starim izlomljenim cesljem cesljala je tu kosu tuznu kao ostatak neke pokojnice, mrmljajuci nerazumljivo. Zatim podize glavu i gledajuci netremice Omera, rece mu drhtavim glasom:
-Zasto ne otmes djevojku iz nekog susjednog sela, kao sto se obicno radi? ako hoces, ja cu za tebe ukrasti jednu cija ce kosa biti lepsa nego ova koju drzim u ruci.
Ali joj Omer odgovori:
- Junak ne krade nego otima. Hocu Maru.
Stara nastavi:
- Ako mi das dosta para, otecu Maru za tebe. Ti nisi lukav, a ja sam prepredena kao lisica.
Omer se malo zamisli, a zatim pristade na cenu koju je stara zatrazila, dade joj kaparu i ode sa svojim drugovima, dok Cigani, u znak radosti zbog neocekivane zarade, zaigrase kalijandru, skacuci i udarajuci djonovima o guzove, drzeci se jednom rukom za uho a drugom za polni ud.
Guillaume Apollinaire, 1902 (ulomak prvi)
Prvi mi je govorio: "Ruza si."
Drugi mi je govorio: "Zvijezda si."
Treci mi je govorio: "Andjeo si sa neba"
Cetvrti me samo gledao i nista mi reko nije.
Po mom ogledalu, nisam ni ruza, ni zvijezda, ni andjeo.
Po mom ogledalu ona trojica lagala su.
A onaj sto je cutao, taj ce biti dragi moj.
Neko vrijeme kolo se okretalo cutke. Zadnjice su se mrdale, skakutale, poigravale, uvijale se. Cigani i Ciganke koji su sjedeli na strmini pored puta sto vodi duz livade pocese drugu pjesmu na gitarama i razigrana druzina zapjeva:
Stari turski beg iz Sarajeva
Tezio je sto i deset oka.
Njegova kcerka koja je bila teska samo trideset
Pobegla je kod Srba da igra poskocnicu.
Potom momci otpocese:
Vjerenica ne bjese djeva
Bjese kao provaljena vreca...
U tom trenutku zacu se divlji krik:
"Otmica!"
I grupa mladica koji su, po svoj prilici u dosluhu sa Ciganima, bili sakriveni iza zivice, s druge strane puta, jurnu prema igracima kola.
Na povik otmica svi su odmah shvatili da je rijec o otimanju djevojke, tradicionalnom obicaju Juznih Slovena. Neki odbijeni ljubavnik, znajuci da njegova draga igra kolo na livadi, okupio je grupu prijatelja pa su zajedno dosli, rijeseni da otmu oholu devojku. Ali je trenutak bio lose izabran. Igracice su uplaseno viknule i sklonile se iza igraca, medju kojima se mozda nalazio i srecni izabranik. Videci koliko se brzo organizovao otpor, otmicari su se zbunjeno zaustavili. Njih je bilo samo sest, a igraca jedanaest, a isto toliko i devojaka. One su saputale:
- To je Omer, mali krojac. Hoce da ugrabi Maru.
Omer je bio u prvom redu otmicara; omalen, crn, jak kao bik, drhtao je od bijesa. Cigani udarise u gitare. Omeru zasijase oci. Koraknu napred i zapjeva:
Igra kolo, igra kolo na dvadeset i dva.
U tom kolu, u tom kolu, lipa Mara igra.
Kakva Mara, kakva Mara medna usta ima ...
Jedan lijep mladic, visok i mrsav, zastitinik djevojaka, prekide ga:
- Omere, poznato ti je, kod nas, kad neko ne zna djevojcino ime ili kada nece da je imenuje, zove je Mara. Reci za koju si djevojku vikao otmica! da bi ona mogla da se brani.
Omer uzviknu:
- Za Maru, kcerku starog Tensa.
Mara promoli svoju crnu i uplasenu glavu izmedju zastitnika i rece:
- Omere, ne zelim ti nikakvo zlo. Dosta si pjevao pod mojim prozorima u svako doba godine. Ali ti ja nikad nisam odgovorila. Znas, istina, lijepe pesme, ali ja necu da se udam za tebe.
Grupa igraca kola uzviknu:
-Zbogom, Omere! - i krenu ka selu.
Otmicari se ne usprotivise ovom povlacenju. Ali kako su Cigani, na putu, poceli da sviraju Litanija Marku, otmicari zapevase otegnuto ovu zenomrzacku pjesmu da bi ponizili lijepu Maru:
Marko, od zena oslobodi nas.
Marko, od tih zmija oslobodi nas,
Marko, od tih kurvi oslobodi nas,
Marko, od tih mrcina oslobodi nas,
Marko, od tih izdajnica oslobodi nas...
Omer se zatim okrenu svojim drugarima:
- Kad pomislim koliko sam se trudio oko nje! Prosle godine jos se davala razlogu. Posle kolagurabije sa medom, kolace sa sljivama, halvu od psenice, masti i meda koje sam joj donosio. Al' posle toga isla je u grad. Vidjela je tamo Italijane, Jevreje, Turke, Beclije, ko bi ga znao? mozda i one odvratne Grke koje ne mogu da sretnem a da im ne pokazem pet prstiju na desnoj ruci i da im ne kazem "Pende" sto je najgora uvreda za njih!
Jedan od otmicara odvrati:
- Ako je upoznala grad, nece biti lako docepati je se. A povrh toga i njen otac ima carsijske nazore. Dosao je dotle da prezire vjekovne obicaje nase rase i bice u stanju da se zali. Nasa obicajna otmica strogo se kaznjava kad se podnese tuzba, i on bi uz pomoc zandara vratio kcerku.
Cigani su se u medjuvremenu priblizili i ispruzili otvorene sake. Bili su lijepi ali prljavi i podmukli. Omer im baci nekoliko novcica. jedan od njih rece cereci se:
- Najsrecniji dani za muskarca su kad se ozeni i kad mu zena lipse.
Jedna stara Ciganka zbrckanog lica izvukla je iz dzepa dugacku crnu zensku kosu, isjecenu na prepad nekoj jadnoj guscarki, zaspaloj na livadi. Nekim starim izlomljenim cesljem cesljala je tu kosu tuznu kao ostatak neke pokojnice, mrmljajuci nerazumljivo. Zatim podize glavu i gledajuci netremice Omera, rece mu drhtavim glasom:
-Zasto ne otmes djevojku iz nekog susjednog sela, kao sto se obicno radi? ako hoces, ja cu za tebe ukrasti jednu cija ce kosa biti lepsa nego ova koju drzim u ruci.
Ali joj Omer odgovori:
- Junak ne krade nego otima. Hocu Maru.
Stara nastavi:
- Ako mi das dosta para, otecu Maru za tebe. Ti nisi lukav, a ja sam prepredena kao lisica.
Omer se malo zamisli, a zatim pristade na cenu koju je stara zatrazila, dade joj kaparu i ode sa svojim drugovima, dok Cigani, u znak radosti zbog neocekivane zarade, zaigrase kalijandru, skacuci i udarajuci djonovima o guzove, drzeci se jednom rukom za uho a drugom za polni ud.
Guillaume Apollinaire, 1902 (ulomak prvi)
Nema komentara:
Objavi komentar