13.10.2008.
kada normalan covjek zivi u nenormalnom vremenu i kada je sve oko njega nenormalno, on sam postaje za druge nenormalan, jer je svijet oko njega za sebe normalan.naprimjer, da je kojim slucajem nacizam pobijedio, istorija bi danas bila drugacija, i svo zlo koje je pocinjeno imalo bi svoje opravdanje, iako ne i svoj smisao, ali niko to ne bi nazivao pravim imenom: zlo.
pokusavam u ovom vremenu doci do nacina da bar sebi objasnim zasto je sve tako pogresno i naopako.
zasto, naprimjer, ne postoji bar minimalna pravda, kao supstanca jedne moguce ideje pravicnosti. mislim na drustvenu pravdu, a ne na neki ideal pravde.
pod drustvenom pravdom razumijevam vladavinu prava i netoleranciju glede nepravicnosti pojedinca u svakodnevnom procesu intersubjektivnosti.
u vrijeme lazi, isitinoljubivost je nesretna ljubav i u pravilu zavrsava tragicno. ipak, kao i svaka ljubav ona nije samo stvar izbora vec i usuda pojedinca.
istina kao sudbina.
kao sto su laz i obmana istina naseg vremena i drustva, i njegova nesretna sudbina.
Pieter Bruegel (stariji) oko 1525 - 1569Dva majmuna 1562, Staatliche Museen zu Berlin
Nema komentara:
Objavi komentar