petak, 16. kolovoza 2013.

slijepi u gazi ili ubij bliznjeg svoga i pozeli sto je tudje (blog empatija)


04.01.2009.
neveselo je pocela 2009. neko ce reci: na bliskom istoku nista novo. izraelci ubijaju palestince pod izgovorom da stite svoje gradjane, ubijajujuci "teroriste" koji se ovaj put zovu pripadnici hamasa, a to je zapravo vecina gradjana gaze.

za izrael je kolateralna steta ipak steta i kao takva nije ne-dobrodosla. cinizam je dostigao svoj vrhunac bacanjem letaka sa jednostavnom porukom: napustite svoje domove ili cete biti ubijeni. da sam stanovnik gaze i da mi je na balkon ili u avliju pao izraelski letak sa takvom porukom samo bi me smrt izraela ili moja vlastita mogla zaustaviti u revoltu.

ne opravdavam terorizam, niti podrzavam nasilje, osim u samoodbrani (pri tome ne mislim na modernu politicku definiciju samoodbrane: preventivna upotreba sile, za svaki slucaj). ipak, terorizam je uglavnom oruzje slabih kojima nije preostalo nista drugo osim da se bore za slobodu i pravdu, ili neke druge ciljeve, svim raspolozivim sredstvima kojih nema mnogo, a to obicno znaci ocajnicke akcije.

ovako ili onako, okupirani palestinci zive pod izraelskom opsadom i terorom svake vrste duze od pola stoljeca. drzavni teror je zasigurno najgori i najefikasniji oblik terorirziranja ljudi.

znam, oduvijek je neko nekoga iz ovog ili onog razloga ugnjetavao, uvijek neko neciju teritoriju zeli uzurpirati, okupirati. pozeljeti tudje je od kaina i abela do danas konstanta covjekova. ubij bliznjeg svoga je pravilo broj jedan, takodje od kaina i abela pa do izraelske drzavne politike.

ne zelim ovdje drzati slovo kao moralista opste prakse, niti zelim govoriti o bjelosvjetskom licemjerju i cinizmu i bistiriti svjetsku politiku baziranu na posjedovanju, odnosno otimanju, bez obzira na sve, a zamaskiranu kao lojalnost vrijednostima judejo-krscanskog morala. ne zelim govoriti ni o odvratnom arapskom plemenskom razmisljanju niti o njihovom bizarnom trosenju novca, sa kojim zapravo ne znaju sta ce i kako ce, dok "braca muslimani" pate. narocito ne zelim trositi vrijeme na saudijske kraljeve i princeve, koji su iako basnoslovno bogati ipak korumpirani, tipicni arapski paradoks, kojima ni "sveto mjesto" nije dovoljno sveto i koji stite islam onoliko koliko stite i palestince. valjda im mutlireligioznost palestinaca ne odgovara. vise im odgovaraju americki gradjani, sa velikim pistoljima, koji ce im garantirati trajno kraljevstvo na zemlji, da Bog slucajno ne dozvoli da se rodi neko ko ce nesto u saudiji mijenjati, narocito ne vlast.

samo zelim reci: zamisljam palestince u podrumima dok cekaju izraelske rakete, koje su na bliski istok stigle kao americki poklon. padaju mi na pamet djeca koja pricaju o kalibrima puscanih i topovskih zrna; tinejdzeri koji razmisljaju kako da nesto ispale na dusmane, sta bilo, samo da pukne; majke koje placu; roditelje koji sahranjuju svoju djecu. sve smo to uzivo gledali dok smo zivjeli pod srednjevjekovnom opsadom na kraju XX stoljeca u evropi. ne znam kako je sada palestincima u gazi, ali mogu zamisliti. 

nepravda je vjecna i desava se svaki dan pred ocima cijelog svijeta, a svijet kao da ga se to previse ne tice. razliciti interesi ce razvodniti i obesmisliti i usporiti i na kraju zaustaviti bilo kakvu korisnu reakciju. niko nece zaustaviti izrael. sila je slijepa i Boga ne moli (ali ni Bog silu ne voli, dodat ce neko. medjutim, izgleda da je Spomenuti u obavezama pa ne stize brinuti o pravdi ili je to ostavio ljudima da zavrse)

okupacija je pravo ime izraelske drzave. dok izraelski vojnici ulaze u gazu ili barem to pokusavaju ciniti, u istu onu gazu u koju su prethodno sabili palestince, na sceni je zapravo okupator koji pokusava okupirati ono sto jos uvijek nije okupirao pa ce onda pregovarati o napustanju gaze, a ne o napustanju teritorija koje su ranije okupirane. naravno, ovo je samo jedna od dimenzija aktuelne izraelske agresije (deja vu).

ziveci pod opsadom sam naucio da je tzv. nepristrasnost: "neka se cuje i druga strana" ili "prica obiju strana" zapravo na stetu zrtve, a u korist agresora. istina nije negdje izmedju dvije verzije jedne price. istina je jednostavna: postoji agresor i postoji zrtva. to se moze reci na razlicite nacine ali uvijek kao jedna prica. istina nema dvije strane, dva lica. istina je jednolicna!

nije cudo sto danas skoro svaki posten musliman smatra izrael i ameriku utjelovljenjima zla. ono sto zabrinjava je cinjenica da to ni jednima ni drugima ne smeta.

nije cudo da iran zeli, ako zeli, imati atomsku bombu. pored agresivnog izraela nijedno oruzje nije visak.

ako izrael ima nuklearno naoruzanje, a jedna je od najagresivnijih drzava, od svoga postanka pa do danas, i na okupiranim arapskim teritorijama je gradio, a i danas gradi drzavu izrael, onda i iran u najmanju ruku ima to isto pravo. na kraju krajeva, ko kaze da izrael i/ili amerika nece sutra napasti iran?! naravno, uz neki prigodan razlog i "uvjerljiv" povod.

iran, sa potpunim pravom, treba imati nuklearno oruzje.

vidjeli smo ponasanje rusije u abhaziji, gruziji (a uocljiva je i razlika u rjesavanju problema sa ukrajinom, jer ista ima nuklearno oruzje). vidjeli smo i jos uvijek gledamo, ponasanje amerike u afganistanu (najsiromasniju zemlju na svijetu je okupirala najjaca sila na svijetu). vidjeli smo i jos uvijek gledamo americko ponasanje u iraku (a problemi sa, recimo, korejom ili kinom se ne rjesavaju bombama i avionima, a svakome je jasno da je amerika imala i ima vise problema i realnih opasnosti od kine nego sto je ikada imala od iraka).

brutalnost izraela bazirana je na americkoj vojnoj pomoci (amerikanci svake godine poklanjaju izraelu oruzje u vrijednosti vise milijardi dolara) koja im omogucava apsolutnu vojnu nadmocnost. a i ptice na grani znaju da skoro sve sto je jako postaje agresivno, narocito ako se sila moze upotrebiti bez stvarne opasnosti uzvracanja istom mjerom sa druge strane.

to se nekada zvalo politika detanta. taj se princip pokazao kao ponajbolja garancija mira. i malo djete ce radije udariti i maltretirati onoga koji se ne moze braniti, nego nekoga ko ce mu razbiti nos. vitestvo odavno nije vojno relevantan pojam.

vidjeli smo dovoljno da se zapitamo: cemu se, u ovom svijetu u kojem zivimo danas, treba nadati sutra?

Nema komentara:

Objavi komentar