16.12.2010.
pozelio je ispricati sve sto je osjecao u ovoj noci, i o njenom mraku i tisini, kao pricu izbjegavajuci kompleksne sintakse. naravno, vec sa prvom recenicom rasprsila se iluzija da ce hipoteticka naracija dovesti u jezik zeljenu pripovijest i na papir prenijeti stanje u kojem se nalazio. tom prvom recenicom zalutao je i krenuo stranputicom koja ga je vodila u nepoznato sto dugo je slutio. nije se radilo o slutnji apstraktnog vec je naprotiv znao tacno sta, samo nije znao da li ce se, i ako da kada, slutnja ostvariti. a onda je svoje slutnje dozivio kao stvarne, kao dato stanje i odmah je pokusao dokuciti sustinu datog uz veliku zelju i neskrivenu namjeru da sto kracim putem dodje do potrebnog saznanja.stvari se cine sasvim jasne - sreca je moguca, narocito bez drugih. drugi je uvijek drugaciji a drugaciji nije nuzno ni bolji ni gori. bez dijalektike nema nicega a posebno ne srece.
sreca je pravicna.
samo je jedan put do srece - put srca.
Egon Schiele (1890-1918) by Anton Josef Trcka, 1914
Nema komentara:
Objavi komentar