nedjelja, 18. kolovoza 2013.

sunce u tami (chiaroscuro blog) #2


26.03.2008.
nakon sto sam primijetio da je greskom svanuo lijep dan, zatvorio sam i zavukao laptop ispod kreveta. moj prozor u svijet je bio zatvoren, zamracen i trebalo je jos samo navuci pokrivac preko glave da sve se zacrni i ostane samo glas u tami. rijekom misli, klizio sam u pokusaju da ponovo utonem u san.
i plovio sam tako tamnom vodom zelja i ideja, uspomena i ugoda. lutao sam galerijama i svijetom koji je lijep, koji je ljepsi od svega sto srecem svaki dan. dozivao sam u sjecanje botticellijevu veneru, rubensove sabinjanke, durerove autoportrete, bachove koncerte.
ugledao sam iggy popa kako skace u freneticnu publiku, syda berretta - sjedi u zooloskom vrtu, a druzina ga ceka u backstageu spremna kao i publika da koncert pocne. stajao sam pored edgara allana, dok je lezao mrtav-pijan, na plocniku pod reflektorima sunca, onog jutra kada je gavran prvi put poletio, dok je njegovim sugradjanima preko usana prelazilo "never more", vidjeh zatim fjodora na stratistu, zagledanog u bljestavo sunce cekajuci prasak koji nece cuti jer nikad nije odjeknuo, a i da je prasnuo svejedno ga ne bi cuo. sreo sam bolesnog paula - rezbari vrata na svojoj polinezijskoj kolibi, sjedio sam na mermernom kubusu i posmatrao velikog mestra - jauce unakazena lica, udaren rukom zavidnog kolege;
setao tajnim koridorom mediccijevih od palace pitti preko starog mosta pa sve do starog dvora. posjetio sam i friedricha pomracena uma u suncem okupanoj bolnickoj sobi, potpuno odsutan, nije me ni opazio. i kantora onog suncanog jutra kada mu se posve vratio vid. posljednji put je, kroz prozor svoje sobe, gledao ovaj svijet. sretoh i leonarda - putuje konjskom zapregom sa nedovrsenom slikom, suti, zamisljen, gleda u sjajnu zvijezdu. stigao sam predati partiju saha kubricku i naslonjen na kamin posmatrati karla i slusati ludwiga dok besjedi i mase zaracem. a onda se sjetih esmeralde i njenog gluhog obozavatelja i ukaza se jarkim suncem obasjana bogorodicna crkva. zadivljen sam cekao zvuk zvona koji je zauvijek utihnuo zvucne kulise nesretnog zvonara. i zazvonilo je.
jednom i opet. i jos jednom. neko je dusmanski rijesen da zvoni. trgnuh se. soba je sada vec bljestala suncem. zvoni. eto, sada cu sresti jos nekoga. zvoni. krenuh prema vratima. zvoni. zvoni.

Nema komentara:

Objavi komentar