ponedjeljak, 1. kolovoza 2011.

sanjati, sanjati, mozda spavati (privatna poruka)


sto te ne ubije to te ojaca, ukoliko te ne osakati!
znam, imas spreman odgovor: nije bitno kako si pao nego kako ces ustati. ali siguran sam da znas da je tesko ustati ako padnes i slomis nogu, jos je teze hodati, a narocito je tesko polomljenih nogu trcati.

a ja bih da "jurim i jurim zavejanim svijetom surim", da letim visoko, ispod oblaka i jos vise. da jezdim na bijelom cilimu satkanom od stratusa i kumulusa grudvastih.

kako da jurim kad mi noge lome, kad mi ruke vezu?
kako da letim kad mi krila stezu?

lako, cujem kako skoro za sebe zboris.
kako? odgovaram tako na tvoje "lako".

sanjaj svijet koji zelis da jeste, a nije i nikada biti nece.
jer sta je ovaj svijet?
sta je ovaj zivot?
ove suze?
ove doline puste?
ko su prvi medju nama?
ko je zadnji?
ko je Covjek, a ko covjek?
cemu sve?

sve to: da nakon rodjenja, postanka tudjom voljom, zeljom ili ne-zeljom, nekoliko decenija razmjenjujemo materije, prolazilmo fizioloske procese, i mislimo o njima? jurisamo na tvrdjave od dima, gradimo palace od magle, i nazivamo to zivot, je li to sve sto covjek ima? i sve do casa kada zivot taj prestane, i smrt postane. ne-zivot. nista. tada ce, nadaj se samo, negdje tamo, tvoja dusa onostrano da kusa i muziku sfera slusa. da plati grijehe i naplati dobrotu.

a sta ako je istina, a izgleda da jeste, da poslije svjetla zivota dolazi smrti tama, u kojoj dusa ostaje sasvim sama?
a sama dusa, bez dusa drugih, kao da i nije. tako je sve jedno, sasvim nevazno, svejedno.

zato sanjaj dok dan jos traje jer u konacnom mraku dusa ce da samuje.
da praznuje nista. da osjeca nista. da sama bude nista.

pogledaj! u okviru prozora stoje tri jablana, a visoko iznad, u daljini iza, svijetli jupiter, bog svjetla, cuvar istine, vrline i pravde. on te vidi iako to ne zna, jer nije njegovo da zna, ali ti znas. kao sto znas da nece biti tetide da te oplakuje, niti zlatne urne za tvoj pepeo, ali ce mozda neko, nakon tvoga kraja, ipak zaigrati. do tada, nastavi - sanjati - po oblacima trcati.


28.07.2009.

jean auguste dominique ingres, jupiter et thetis, 1811
musee granet, aix en provence



Objavio/la kolporter u 00:34, 6 komentar(a), print, #

petak, 24. lipnja 2011.

Novi pocetak (privatna poruka)


Probudih se u zoru sto je izgledala kao novi pocetak. Jedina pouzdana veza sa samim sobom su ova pisma sto ih neredovno i brzo pisem. Pokusavam dobaciti svoj glas do sebe, nesto sto sam opazio pa to drzim kao spoznaju.

Quo vadis?
Mozes li uopste uhvatiti korak sa samim sobom, zivjeti u korak sa sobom?
Mozes li dok pises ove redove biti potpuno iskren?
Mozes li zaista reci sve?

Ako dozvolis, dao bih ti savjet: pokusaj izbjegavati samozaborav. Budi i cini kao da jesi to sto mislis da jesi, jer nista drugo ne mozes biti bez obzira sto ti se nekada cini da bi mogao biti sve. Ako, konacno, postanes ono sto vec mislis da jesi tada ces moci biti sve, ali ces to sto vec jesi znati kao sve sto ikada zelis biti.
Ponekad imam dovoljno srece da te uhvatim u tvojim majstorijama vrludanja kroz zivot. Zato znam da ti na kraju moram reci: to je samo jedan zivot i napravljen je od vremena. Tvoj zivot od tvog vremena.

14.01.2008.
Caravaaggio: Narcis (circa 1597-1599). Galleria Nazionale d'Arte Antica, Rim

četvrtak, 23. lipnja 2011.

Novi pocetak (uvodna napomena)

U jesen 2007. godine na adresi blogger.ba poceo sam pisati svoj prvi, i jedini, blog koji je jos uvijek aktivan. Na ovom mjestu (s ciljem trajnog preseljenja) cu objavljivati neke od vec objavljenih postova i nadam se da cu ovdje nastaviti pisati kao nekad na staroj adresi. Ime bloga je ostalo isto jer je i ambicija ostala ista. 

Pisao sam pod imenom "kolporter" odn. Kol Porter, ali sam nakon nekog vremena "otkrio" identitet i nastavio pisati tako otkriven. Anonimnost mi je bila vazna jer sam zelio eventualne citaoce osloboditi predrasuda odn. da tekstove ucinim rasterecenim individualnog konteksta u smislu - "poznajem" ovog covjeka i slicno, a ne radi nekog sakrivanja. Iako je nestala specificna vrsta inspiracije koju "anonimnost" sa sobom donosi, nikada nisam volio igru zmurke i ne zalim sto se zavrsio period "anonimnosti". 

Inace, volim reci, odn. napisati, ono sto mislim jasno ili precizno, u svakom slucaju direktno. Tako da cu pokusati takav i ostati.