11.05.2013.
Dok se moje nesvjesno klati i rasteže između Simpatikusa i Parasimpatikusa, a Hipotalamus i ne pokušava nešto učiniti već nepomično, blazirano, promatra hirovitu Amigdalu nadajući se njenom što skorijem smiraju nakon mahnitog lutanja u zagrljaju Hipokampusa, pokušavam dokučiti nedokučivo propinjući se na prste i protežući se do krajnjih granica, razmišljam, mnijem, budam snove snijem.
Pronađe čovjek kad svjesno zaroni u nesvjesno svega i svačega, kao u podrumu ili kao na davno zaboravljenom tavanu. U prizemlju svjesno životari hinjeći slobodu i samostalnost, svjesno da je nesvjesno uticaja nesvjesnog, ali ipak zadovoljno bez zadovoljštine. Svjestan sam da se rađamo i umiremo u nesvijesti, a od kolijekvke pa do groba najljepša je kolijevka, jer sve između nesvjesno uslovljava sve što svjesno čini u vlastitoj nesvjesnosti.
Tumaram, tako, čas brzo-čas polako, pipam i osluškujem u mraku svijesti svoje je li ostalo je nešto moje, svjesno i ponosno, mimo Id Entiteta, i Supervizora nadsvjesnoga a podjednako za sebe nesvjesnoga.
I sve tako tumaram, bez vida glavom u zid udaram, prstima dodirujem sve oko sebe da me provede kroz tminu pomrčine sunca, od nesvjesnog do svjesnog.
Sve se gubi ili blijedi i ništa na kraju ne ostane osim isprane i iznosane odjeće koja je nekad sjajna odora bila a sada bezvrijedni otirač, samo to ostalo je i jedan težak naramak uspomena.
Mršav pazar i slab utržak, a velik trošak. Jazuk.
 |
| Stvaranje Adama, Michelangelo (detalj) |
Nema komentara:
Objavi komentar