Preko 80.000 policajaca okončalo je potjeru za dvojicom terorista tako što su ih ubili. Znamo da su to oni za koje vlasti tvrde da jesu jer su im, srećom, ispale lične karte, na mjestu zločina i u autu kojim su pobjegli sa mjesta zločina. U međuvremenu, ubijen je još jedan terorista koji je uzeo taoce u prodavnici košer hrane, i vlasti su nam rekle da su ubijeni taoci, njih četvero, stradali prije akcije policije. Za još jednom osobom se traga, a dotična je, navodno, već sljedećeg dana bila u Siriji. Još uvijek se pitam zašto su teroristi bježeći sa mjesta zločina opljačkali onu benzinsku stanicu, i što se vratiše sa sjevera ponovo u Pariz? Ipak, siguran sam da postoji logično objašnjenje i za to.
U nedjelju, 11. januara, slobodoljubni Parižani su se ujedinili i dva miliona ljudi je marširalo za Republiku. Marš tišine za demokratske vrijednosti i slobodu govora, marš evropskog jedinstva, mimohod protiv terorizma... ovaj veliki skup su različito nazivali. Historijski mimohod građana predvođen je brojnim svjetskim liderima koji prakticiraju, na redovnoj bazi, različite demokratske akcije u cilju slobode govora - ubijanje i zatvaranje novinara, mučenje zatvorenih novinara, javno bičevanje blogera, teške robije za pjesnike i čitav niz drugih demokratskih metoda.
Svjetski mediji prikazali su fotografije pomenutih lidera kako zajedno marširaju a u prvom safu sve gori od goreg. Lista imena se čini nepregledna ali se neki pojedinci ipak naročito ističu.
Netanyahu - čije su snage samo prošle godine ubile 7 novinara, dok je u istom periodu zabilježeno 308 slučajeva različitih maltretiranja novinara. U Izraelu je već dugo zatočen, između ostalih, i karikaturista Mohammad Saba'aneh zbog kontakta sa "neprijateljskom organizacijom" a radilo se o kontaktu sa izdavačem. Blizu njega i Davutoglu - premijer Turske koja je rekorder po broju zatočenih novinara. Odmah iza Turske je Bahrein čiji je ministar vanjskih poslova takođe bio nazočan. Čak je i Abass promarširao, a u 2013. godini je zatvorio nekoliko novinara zbog lične uvrede.
Posebno se ističu, zbog stila - Enda Kenny premijer Irske gdje se "blasfemija" smatra kriminalnim činom, Kopacz, premijer Poljske u kojoj je izvršen prepad na redakciju magazina kako bi zaplijenili dokumente koji kompromitiraju vladajuću stranku (nešto slično aferi Klix u nas) i premijer Velike Britanije, Cameron, gdje su vlasti uništile dokumente u posjedu magazina The Guardian (afera Snowden). Marširao je i Šeik iz Katara koji je osudio na 15 godina robije pjesnika zbog pjesme Jasmina. I brojni drugi.
Ono što najbolje ilustrira globalni medijski pristup jesu snimci sa ovog marša "jedinstva" na kojima se stiče dojam da ova bjelosvjetska gamad predvodi milione ljudi, a u stvarnosti su oni sami sa sobom marširali, zapravo izašli da prohodaju, sa svojim kolegama i tjelohraniteljima, i da ih uslikaju, a onda je svako svojim poslom na svoju stranu otišao kako bi iskoristio sve skupa za svoje ciljeve, koji nemaju veze sa nominalnim ciljem marša.
Činjenice da je poginuo francuski musliman, vršeći svoju dužnost, braneći Francusku i njene vrijednosti, kao i pravo govora onima koji su ismijavali njegovu religiju, i da je jedan od ubijenih novinara također bio musliman, medijima nisu ni najmanje zanimljive.
U međuvremenu, i Hamas je osudio napad na Charlie Hebdo iako su nedavno pretukli novinare u Gazi, a osudi se "svijetla obraza" pridružio i sirijski Predsjednik Assad. Iz objektivnih razloga ni Hamas, ni Assad, nisu mogli poslati svoje predstavnike.
Ipak, za kraj, kao epilog konfuzije i manifestacije licemjerstva historijskih razmjera navešću najnoviju izjavu bez satiričkih ambicija, iznimno morbidne pojave na jučerašnjem skupu - bizarni Charlie - Benjamin Netanyahu je poručio francuskim jevrejima i svim jevrejima Evrope: Dođite kući, u Izrael, iz užasno antisemitističke Evrope. A The Sunday Times prelazi "crvenu liniju" antisemitističkom karikaturom.
I da ne dužim, možemo, bez ustručavanja, predložiti 11. januar kao Međunarodni dan hipokrizije.
U nedjelju, 11. januara, slobodoljubni Parižani su se ujedinili i dva miliona ljudi je marširalo za Republiku. Marš tišine za demokratske vrijednosti i slobodu govora, marš evropskog jedinstva, mimohod protiv terorizma... ovaj veliki skup su različito nazivali. Historijski mimohod građana predvođen je brojnim svjetskim liderima koji prakticiraju, na redovnoj bazi, različite demokratske akcije u cilju slobode govora - ubijanje i zatvaranje novinara, mučenje zatvorenih novinara, javno bičevanje blogera, teške robije za pjesnike i čitav niz drugih demokratskih metoda.
Svjetski mediji prikazali su fotografije pomenutih lidera kako zajedno marširaju a u prvom safu sve gori od goreg. Lista imena se čini nepregledna ali se neki pojedinci ipak naročito ističu.
Netanyahu - čije su snage samo prošle godine ubile 7 novinara, dok je u istom periodu zabilježeno 308 slučajeva različitih maltretiranja novinara. U Izraelu je već dugo zatočen, između ostalih, i karikaturista Mohammad Saba'aneh zbog kontakta sa "neprijateljskom organizacijom" a radilo se o kontaktu sa izdavačem. Blizu njega i Davutoglu - premijer Turske koja je rekorder po broju zatočenih novinara. Odmah iza Turske je Bahrein čiji je ministar vanjskih poslova takođe bio nazočan. Čak je i Abass promarširao, a u 2013. godini je zatvorio nekoliko novinara zbog lične uvrede.
Posebno se ističu, zbog stila - Enda Kenny premijer Irske gdje se "blasfemija" smatra kriminalnim činom, Kopacz, premijer Poljske u kojoj je izvršen prepad na redakciju magazina kako bi zaplijenili dokumente koji kompromitiraju vladajuću stranku (nešto slično aferi Klix u nas) i premijer Velike Britanije, Cameron, gdje su vlasti uništile dokumente u posjedu magazina The Guardian (afera Snowden). Marširao je i Šeik iz Katara koji je osudio na 15 godina robije pjesnika zbog pjesme Jasmina. I brojni drugi.
Ono što najbolje ilustrira globalni medijski pristup jesu snimci sa ovog marša "jedinstva" na kojima se stiče dojam da ova bjelosvjetska gamad predvodi milione ljudi, a u stvarnosti su oni sami sa sobom marširali, zapravo izašli da prohodaju, sa svojim kolegama i tjelohraniteljima, i da ih uslikaju, a onda je svako svojim poslom na svoju stranu otišao kako bi iskoristio sve skupa za svoje ciljeve, koji nemaju veze sa nominalnim ciljem marša.
Činjenice da je poginuo francuski musliman, vršeći svoju dužnost, braneći Francusku i njene vrijednosti, kao i pravo govora onima koji su ismijavali njegovu religiju, i da je jedan od ubijenih novinara također bio musliman, medijima nisu ni najmanje zanimljive.
U međuvremenu, i Hamas je osudio napad na Charlie Hebdo iako su nedavno pretukli novinare u Gazi, a osudi se "svijetla obraza" pridružio i sirijski Predsjednik Assad. Iz objektivnih razloga ni Hamas, ni Assad, nisu mogli poslati svoje predstavnike.
Ipak, za kraj, kao epilog konfuzije i manifestacije licemjerstva historijskih razmjera navešću najnoviju izjavu bez satiričkih ambicija, iznimno morbidne pojave na jučerašnjem skupu - bizarni Charlie - Benjamin Netanyahu je poručio francuskim jevrejima i svim jevrejima Evrope: Dođite kući, u Izrael, iz užasno antisemitističke Evrope. A The Sunday Times prelazi "crvenu liniju" antisemitističkom karikaturom.
 |
| January 2013 |
I da ne dužim, možemo, bez ustručavanja, predložiti 11. januar kao Međunarodni dan hipokrizije.
Nema komentara:
Objavi komentar