Ime mi je Ahmed

O svemu će novinari govoriti osim o zaista važnim stvarima. Cijeli svijet je šokiran ovim terorističkim činom, a poseban užas izazvala je snimka hladnokrvnog ubistva, egzekucije, policajca. Svi su zgroženi brutalnim aktom i teroristima, kojima ispadaju lične karte na svakom ćošku, tako da su osumnjičeni već praktično osuđeni, bez suđenja, baš kao što teroristi čine. A najvažnija priča ovog terorističkog čina koji se tragično završio za dvanaest ljudi još uvijek nije ispričana. Priča o Ahmedu Merabetu. Policajcu muslimanu koji je poginuo braneći pravo na slobodu govora onima što su vrijeđali i ismijavali Islam i muslimane. 

Ne, ne mogu biti Charlie iz dva razloga (iako mi je to bio nadimak kad sam bio dijete). Prvi, jer ne podržavam slobodu govora koja ne priznaje nikakve granice, osim svoje vlastite, i drugi, jer ni Charlie Hebdo nije bio Charlie - otpustili su Sinéa zbog antisemitizma. Nakon toga nemaju, za moje pojmove i što se mene tiče, integritet i legitimitet ismijavati bilo koga niti se šprdati na bilo čiji račun. 

Neka počinioce ovog zlodjela stigne zaslužena, pravna i pravedna, kazna. I neka se ovo više nikada ne ponovi. 

“Ime mi je Ahmed Nurudin, dali su mi ga i uzeo sam ponuđeno, s ponosom, a sad mislim o njemu, poslije dugog niza godina što su prirasle uza me kao koža, s čuđenjem i ponekad s podsmijehom, jer svjetlo vjere to je oholost koju nisam osjećao, a sad je se pomalo stidim. Kakvo sam ja svjetlo? Čime sam prosvijetljen? Znanjem? Višom poukom? čistim srcem? pravim putem? nesumnjanjem? Sve je došlo u pitanje i sada sam samo Ahmed.”  M.S.

#JeSuisAhmed