17.09.2008.
sanjao je suncane livade poprskane zutim cvjetovima jagorcevine. sanjao je da spava na jastucima od hmelja, da mirise ljubicaste cvjetove lavande. a onda bi se probudio u kadi. volio je spremati tople kupke sa malo morske soli i desetak kapi etericnog ulja lavande. razvijao je i posebnu recepturu, nastojeci pogoditi pravi omjer maslinovog i lavandinog ulja, za samomasazu protiv nesanice. dovodio bi se ponekad u stanje potpune opustenosti. misici kao da nisu postojali i osjecao bi svoje tijelo kao oblak koji se jedva odrzava kao cjelina.veci dio noci provodio je izmedju jave i sna i u rijetkim trenucima ugledao bi potpuno uvjerljive prizore, snove koji su bili skoro do savrsenstva stvarni i ti bi snovi pocinjali kao posljednji prizor koji je gledao budan. a onda bi se desilo nesto posebno. neki razgovor, susret, taktilna ili zvucna senzacija. u tom narocitom stanju cesto bi osjetio emocionalnu preplavljenost, svojevrsnu ekstazu.
nikada nije do kraja razabrao da li je sve skupa trajalo onoliko dugo koliko se cinilo ili svega nekoliko trenutaka, ali to i nije bilo bitno. ono sto mu je bilo posebno vazno je kada bi, nakon sto se prenuo i vratio u stvarnost, uspio ponovo upasti u san, u scenu i situaciju u kojoj je bio prije budjenja. cesto nije uspijevao u tome. jos cesce nije mogao zaspati sve do ranih jutarnjih sati.
kada bi ispratio na spavanje i mjesec poslije njegove setnje nebom, docekao bi praskozorje i cvrkut prvih ptica, a onda bi organizam iz postovanja prema samom sebi pokrenuo neke svoje, samo sebi poznate, mehanizme i on bi se jednostavno ugasio i potonuo u crni samozaborav. trenutak prije nego sto ce konacno zaspati, obicno bi se nasmijesio.
Max Ernst, untitled
Nema komentara:
Objavi komentar