ponedjeljak, 1. kolovoza 2011.

sanjati, sanjati, mozda spavati (privatna poruka)


sto te ne ubije to te ojaca, ukoliko te ne osakati!
znam, imas spreman odgovor: nije bitno kako si pao nego kako ces ustati. ali siguran sam da znas da je tesko ustati ako padnes i slomis nogu, jos je teze hodati, a narocito je tesko polomljenih nogu trcati.

a ja bih da "jurim i jurim zavejanim svijetom surim", da letim visoko, ispod oblaka i jos vise. da jezdim na bijelom cilimu satkanom od stratusa i kumulusa grudvastih.

kako da jurim kad mi noge lome, kad mi ruke vezu?
kako da letim kad mi krila stezu?

lako, cujem kako skoro za sebe zboris.
kako? odgovaram tako na tvoje "lako".

sanjaj svijet koji zelis da jeste, a nije i nikada biti nece.
jer sta je ovaj svijet?
sta je ovaj zivot?
ove suze?
ove doline puste?
ko su prvi medju nama?
ko je zadnji?
ko je Covjek, a ko covjek?
cemu sve?

sve to: da nakon rodjenja, postanka tudjom voljom, zeljom ili ne-zeljom, nekoliko decenija razmjenjujemo materije, prolazilmo fizioloske procese, i mislimo o njima? jurisamo na tvrdjave od dima, gradimo palace od magle, i nazivamo to zivot, je li to sve sto covjek ima? i sve do casa kada zivot taj prestane, i smrt postane. ne-zivot. nista. tada ce, nadaj se samo, negdje tamo, tvoja dusa onostrano da kusa i muziku sfera slusa. da plati grijehe i naplati dobrotu.

a sta ako je istina, a izgleda da jeste, da poslije svjetla zivota dolazi smrti tama, u kojoj dusa ostaje sasvim sama?
a sama dusa, bez dusa drugih, kao da i nije. tako je sve jedno, sasvim nevazno, svejedno.

zato sanjaj dok dan jos traje jer u konacnom mraku dusa ce da samuje.
da praznuje nista. da osjeca nista. da sama bude nista.

pogledaj! u okviru prozora stoje tri jablana, a visoko iznad, u daljini iza, svijetli jupiter, bog svjetla, cuvar istine, vrline i pravde. on te vidi iako to ne zna, jer nije njegovo da zna, ali ti znas. kao sto znas da nece biti tetide da te oplakuje, niti zlatne urne za tvoj pepeo, ali ce mozda neko, nakon tvoga kraja, ipak zaigrati. do tada, nastavi - sanjati - po oblacima trcati.


28.07.2009.

jean auguste dominique ingres, jupiter et thetis, 1811
musee granet, aix en provence



Objavio/la kolporter u 00:34, 6 komentar(a), print, #

Nema komentara:

Objavi komentar