utorak, 16. prosinca 2014.

Kratka nota o dugom putovanju

Da li još uvijek ima nade za novi početak? Da li je jedan novi početak uopšte moguć? Da li je moguće ponovo početi, samo ovaj put naoružan znanjem i iskustvom? Da li je mudrost talenat ili iskustvo koje nas nauči bitnim lekcijama poslije kojih više nismo isti, već bitno bolji? Ne znam, a možda nije ni važno. 

Ono što znam, a važno je, jeste to da isti ljudi donose ista ili slična iskustva. Ako je neko nezadovoljan sobom i svojim životom onda zasigurno ljudi kojima je okružen nisu od pomoći, a iz toga slijedi da čovjek u pokušaju da promijeni sebe mora prvo promijeniti ljude oko sebe, bar većinu onih koji su konstantni. Nezadovoljstvo sobom je nezadovoljstvo svijetom oko sebe, a svijet oko mene nisu samo pojave u prirodi, već u prvom redu pojave u društvu. Apolitičnost, naprimjer, je zdrava navika. Ne treba imati posla s onim s čim ne treba imati posla. Ne treba žaliti za propuštenim, kao ni za loše učinjenim stvarima. Ono što je važno je biti svjestan kvalitete vlastitih izbora.

Naš pogled na svijet bitno određuje sam svijet koji gledamo. Perspektiva svijeta je naš svijet. Iako naš pogled na svijet ne utiče na sam svijet presudan je za našu percepciju i doživljaj tog svijeta. Naši izbori određuju nas same i vode nas kroz život upravo i samo stazom koju smo svjesno, ili ne, izabrali. Prilikom svakog izbora uglavnom smo hendikepirani jer zapravo ne znamo šta biramo. Naš izbor se svodi na ono što mi mislimo da jeste, ili nije, ono što biramo. 

Često se osjećamo zarobljeni u životu koji živimo. Međutim, do nas je kako ćemo živjeti, jer imamo izbor da stvari ne prihvatamo ako nam se ne sviđaju i ako loše utiču na nas. U tome je vrijednost izbora - u činjenici da ne moramo nužno učestvovati u igri čija pravila ne prihvatamo i u kojoj jednostavno ne želimo učestvovati. 

Nakon svakoga izbora, bez obzira šta smo izabrali, slijedi neočekivano razdoblje. Kad sudbina zakuca na vrata, a mi mirno spavamo potpuno nespremni na ono što dolazi, onda se dešavaju stvari koje ne želimo a koje se ipak dese. Stvari sa kojima se nismo na vrijeme obračunali izborom. Tako se anulira naša volja i mi postajemo objektom slučaja i sticaja okolnosti.

Na kraju, najvažnije je postići balans i pronaći vlastiti mir, poraziti nemir koji nas žive proždire. I tako miran, izabrati svaki put iznova pravi smjer za sebe u svom životu. 

Lakše reći nego učiniti.

Nema komentara:

Objavi komentar