Salonski filozof, estradnog tipa, super famozni Bernard-Henri Lévy, u narodu poznat kao "sveta krava" BHL, kao mamen ponavlja da se Evropa osjeća krivom zbog Bosne, ili tako nekako. Ne znam čemu to, a ni kome? Vjerovatno mu se takva premisa (ili zaključak) najzgodnije uklapa u vlastitu koncepciju.
EVROPA SE NE OSJEĆA KRIVOM jer SVE što je uradila u Bosni od Berlinskog kongresa do danas, uključujući sve ratove, a naročito onaj od 1992. - 1995. učinila je potpuno svjesno i promišljeno. SVE, bez izuzetka. I danas čini sračunato sve što čini, ili ne čini. A ono što svjesno nije učinila u Bosni od 1878. do danas skoro pa je podjednako grozno i zastrašujuće kao ono što je učinila. Nažalost, bili smo i svjedoci i žrtve svih epizoda još jedne krvave evropske sapunice s kraja prošlog stoljeća. Na još veću žalost svjedočimo opet kako Evropa čini kad čini i šta propušta da pri tome učini.
U Sarajevu, Francuzi, uz pomoć raje s Berlinskog kongresa i nekoliko pridošlica, organizuju obilježavanje početka rata (umjesto da obilježavaju kraj rata), samo za nas zajedno sa nama, kreće se na biciklu iz Lukavice a završava koncertom Bečke filharmonije, a za after-party će nam zapjevati Šaban Šaulić svoj mega hit "Vjerujem u ljubav" za "Stoljeće mira, nakon stoljeća ratova".
Vjerujem da Evropa možda vjeruje, ono što Šaban pjeva, ali ne vjerujem da za tu ljubav daje sve, kao što govori naredni stih iste pjesme. Ali znam da mi zbog evropske ljubavi ispijamo "i suze i vino" kao što pesma u nastavku kaže. To što rat trenutno bjesni u Evropi, i drugdje, to je detalj kojem, očigledno, ne treba u ovom posebnom trenutku pridavati posebnu pažnju.
Ovo stoljeće će, evidentno, kao i prethodno biti stoljeće ratova, krvoprolića, nepravde i neistine. Upravo dok traje obilježavanje stogodišnjice ne znam više ni sam čega i kome, i čemu sve to skupa, u Evropi traje rat! A Evropa, kao stara ofucana prostitutka, i dalje koristi najnaprednije facelifting tehnologije i nastavlja zavoditi lakovjerne i one koji vole da ih zavode.
A mi?
Mi ćemo opet biti posmatrači, pubilka, statisti, slučajni prolaznici. Sve do trenutka dok Evropi ne zatreba nove krvi nevinih i svježeg ljudskog mesa, tada ćemo dobiti glavne uloge, i u toj glumačkoj podjeli narod Bosne će, kao što je od pada Bosne 1463. i otomanske okupacije pa sve do danas, sasvim sigurno biti jedan od glavnih junaka. I onda će se opet pojaviti neki novi BHL i pričati nam priče, zalagati se za nas u ime nas, u ime istine i pravde, pri tome razmišljajući više o vlastitoj frizuri nego o istini, a o pravdi i pravičnosti će glasno razmišljati samo ispred mikrofona i kamera.
U međuvremenu, idemo, svi zajedno, jer samo zajedno smo skupa, kao jedan, samo za Evropu i raju u ćošku dok piju o našem trošku - "kad si pored mene, kao noći ove, i sreća i tuga, sve se ljubav zove".
EVROPA SE NE OSJEĆA KRIVOM jer SVE što je uradila u Bosni od Berlinskog kongresa do danas, uključujući sve ratove, a naročito onaj od 1992. - 1995. učinila je potpuno svjesno i promišljeno. SVE, bez izuzetka. I danas čini sračunato sve što čini, ili ne čini. A ono što svjesno nije učinila u Bosni od 1878. do danas skoro pa je podjednako grozno i zastrašujuće kao ono što je učinila. Nažalost, bili smo i svjedoci i žrtve svih epizoda još jedne krvave evropske sapunice s kraja prošlog stoljeća. Na još veću žalost svjedočimo opet kako Evropa čini kad čini i šta propušta da pri tome učini.
U Sarajevu, Francuzi, uz pomoć raje s Berlinskog kongresa i nekoliko pridošlica, organizuju obilježavanje početka rata (umjesto da obilježavaju kraj rata), samo za nas zajedno sa nama, kreće se na biciklu iz Lukavice a završava koncertom Bečke filharmonije, a za after-party će nam zapjevati Šaban Šaulić svoj mega hit "Vjerujem u ljubav" za "Stoljeće mira, nakon stoljeća ratova".
Vjerujem da Evropa možda vjeruje, ono što Šaban pjeva, ali ne vjerujem da za tu ljubav daje sve, kao što govori naredni stih iste pjesme. Ali znam da mi zbog evropske ljubavi ispijamo "i suze i vino" kao što pesma u nastavku kaže. To što rat trenutno bjesni u Evropi, i drugdje, to je detalj kojem, očigledno, ne treba u ovom posebnom trenutku pridavati posebnu pažnju.
Ovo stoljeće će, evidentno, kao i prethodno biti stoljeće ratova, krvoprolića, nepravde i neistine. Upravo dok traje obilježavanje stogodišnjice ne znam više ni sam čega i kome, i čemu sve to skupa, u Evropi traje rat! A Evropa, kao stara ofucana prostitutka, i dalje koristi najnaprednije facelifting tehnologije i nastavlja zavoditi lakovjerne i one koji vole da ih zavode.
A mi?
Mi ćemo opet biti posmatrači, pubilka, statisti, slučajni prolaznici. Sve do trenutka dok Evropi ne zatreba nove krvi nevinih i svježeg ljudskog mesa, tada ćemo dobiti glavne uloge, i u toj glumačkoj podjeli narod Bosne će, kao što je od pada Bosne 1463. i otomanske okupacije pa sve do danas, sasvim sigurno biti jedan od glavnih junaka. I onda će se opet pojaviti neki novi BHL i pričati nam priče, zalagati se za nas u ime nas, u ime istine i pravde, pri tome razmišljajući više o vlastitoj frizuri nego o istini, a o pravdi i pravičnosti će glasno razmišljati samo ispred mikrofona i kamera.
U međuvremenu, idemo, svi zajedno, jer samo zajedno smo skupa, kao jedan, samo za Evropu i raju u ćošku dok piju o našem trošku - "kad si pored mene, kao noći ove, i sreća i tuga, sve se ljubav zove".
Nema komentara:
Objavi komentar