četvrtak, 20. ožujka 2014.

Žudnja za mrakom i zaboravom

Davao je drugima ono što nisu znali da im treba pa nisu ni primjećivali kada bi uzimali. Tako je obogatio druge ostavši siromašniji za zadovoljštinu dobrog djela. A oni nisu osjećali obavezu, ni neku zahvalnost, a on im to nije mogao uzeti za zlo. Samo je sam sa sobom svodio nesvodljivi račun balansirajući beskonačno između očigledno nužnog i potrebnog, i za njega potpuno uzaludnog i suvišnog. Izgubljeni pobjednik. Perpetuirajući dijalog sa samim sobom, razgovor u teškim i dugim besanim noćima.

Kako se stišavao svijet oko njega tako je razgovor u njemu postajao galama očajnika nasukanih na hridi ideala i želja. Onda opet svane dan što samo je nekoliko trenutaka zaborava u dugom uvodu u novu noć. Novu nemoć u borbi sa avetima, bajnih lica i ružnih naličja. 


Ostao je opet poluobaviješten o samom sebi i izgubljen u trilemama i alternativama. Nadajući se još samo snu. Crnom mraku ničega. Trenutnom nestanku iz vlastitog svijeta kojim putuje na dva paralelna kolosijeka - svijetom koji vidi i svijetom koji ga ne vidi. 


"Spavati, spavati. Možda sanjati."

3 komentara: