Da je Kantor naš savremenik, sigurno ne bi pisao motete, korale, kantate i koncerte, ne bi izumio nekoliko instrumenata. Vjerovatno ne bi zadnje godine života bio slijep, jer ne bi komponovao godinama noću uz svijeću nakon što zaspu brojna djeca. Ne znam šta još ne bi, a ne znam ni šta bi. Ipak, slutim, da je naš savremenik, na dan prije smrti kada mu se djelomično vratio vid ne bi volio ono što bi vidio, ni u svijetu ni u muzici. Umro je siromašan, ubrzo potpuno zaboravljen. Mnoga djela izgubljena. Sve dok ga nije ponovo "otkrio" prerano preminuli Felix Mendhelsson u prvoj polovini 19. stoljeća. Od tada je Bach činjenica, klasik.
Svijet bez njegove muzike bio bi još mračnije mjesto. I ne znam da li bi Bach bio nešto kao Anthony Braxton ili Stravinsky, mada često pomislim da bi mogao biti i Zappa - poznavajući ga kao najrođenijeg vjerujem da bi bio savi oni skupa i još ponešto. Ono što bi vjerovatno bio slučaj da je sada među nama je da bi imao FB profil u nadi da će mu to donijeti neki angažman. Isto tako znam ako bi već imao FB profil da bi ga FB prozor u svijet činio manje sretnim, a više očajnim. Niti bi mu donio nove poslove niti nove prijatelje, a nije imao ni posla ni prijatelja. Kako god, bilo bi isto kao i kad je živio. Provodio bi dane naporno radeći sa više ili manje talentiranom djecom, a kasno noću pisao bi svoju muziku jer mora, jer je to jače od njega, "beruf", a i u nadi da će od toga moći platiti dugove i izdržavati porodicu.
Danas bi, da je živio u biblijska vremena, slavio 330. rođendan. Ali kako živimo u pretpotopna vremena, u kojem religije pričaju o potopima koji su se kao nekad desili; i dok se tako priča o religiji i Bogu političari i vojnici podižu vodostaj da nas još jednom zaplave, masovno, jad i bijeda, kao da je ljudske patnje bilo malo u svim decenijama, i stoljećima, iza nas. A zbog čega? Zbog para i dobara, zbog vlasništva, zbog vlasti i moći. Kao da im para i dobara, vlasništva, vlasti i moći nedostaje.
Zato danas Bach treba svijetu i ljudima više nego svijet i život Bachu. Njegova muzika najuvjerenijeg muzikalnog ateistu može duboko zamisliti nad vlastitim uvjerenjima. Bachova muzika može učiniti tugu manjom i blažom, a sreću većom i veselijom.
Živio Bach! Muzičar i kompozitor koji će do kraja svijeta biti življi od većine živih krepalina, našminkanih zombija, i bezveznjakovića koji su za jedan dan svog arlaukanja inkasirali više nego što je Bach zaradio za života. Ali njihova muzika će proći kao što sve pomodarsko prođe. Bude i prođe. Ali Bachova muzika će da traje dok ljudi budu slušali muziku, odn. dok bude ljudi. A kad ljudi više ne bude, onda, ništa više neće biti važno.
Sretan rođendan JSB! Volio bih da nas čuješ kako kličemo tvoje ime odozdo, mada znam da ljudi jedni druge ne čuju ni kad su živi, taman posla još da mrtvi čuju žive. Ali može obratno. Živi mogu čuti mrtve, pa ćemo ovaj dan pretvoriti u koncert na kojem ćemo slušati samo tvoje koncerte, i to od BWV 1041 do BWV 1065. Možda se umiksa i nekoliko kantata, ne znam, sve je moguće.
Svijet bez njegove muzike bio bi još mračnije mjesto. I ne znam da li bi Bach bio nešto kao Anthony Braxton ili Stravinsky, mada često pomislim da bi mogao biti i Zappa - poznavajući ga kao najrođenijeg vjerujem da bi bio savi oni skupa i još ponešto. Ono što bi vjerovatno bio slučaj da je sada među nama je da bi imao FB profil u nadi da će mu to donijeti neki angažman. Isto tako znam ako bi već imao FB profil da bi ga FB prozor u svijet činio manje sretnim, a više očajnim. Niti bi mu donio nove poslove niti nove prijatelje, a nije imao ni posla ni prijatelja. Kako god, bilo bi isto kao i kad je živio. Provodio bi dane naporno radeći sa više ili manje talentiranom djecom, a kasno noću pisao bi svoju muziku jer mora, jer je to jače od njega, "beruf", a i u nadi da će od toga moći platiti dugove i izdržavati porodicu.
Danas bi, da je živio u biblijska vremena, slavio 330. rođendan. Ali kako živimo u pretpotopna vremena, u kojem religije pričaju o potopima koji su se kao nekad desili; i dok se tako priča o religiji i Bogu političari i vojnici podižu vodostaj da nas još jednom zaplave, masovno, jad i bijeda, kao da je ljudske patnje bilo malo u svim decenijama, i stoljećima, iza nas. A zbog čega? Zbog para i dobara, zbog vlasništva, zbog vlasti i moći. Kao da im para i dobara, vlasništva, vlasti i moći nedostaje.
Zato danas Bach treba svijetu i ljudima više nego svijet i život Bachu. Njegova muzika najuvjerenijeg muzikalnog ateistu može duboko zamisliti nad vlastitim uvjerenjima. Bachova muzika može učiniti tugu manjom i blažom, a sreću većom i veselijom.
Živio Bach! Muzičar i kompozitor koji će do kraja svijeta biti življi od većine živih krepalina, našminkanih zombija, i bezveznjakovića koji su za jedan dan svog arlaukanja inkasirali više nego što je Bach zaradio za života. Ali njihova muzika će proći kao što sve pomodarsko prođe. Bude i prođe. Ali Bachova muzika će da traje dok ljudi budu slušali muziku, odn. dok bude ljudi. A kad ljudi više ne bude, onda, ništa više neće biti važno.
Sretan rođendan JSB! Volio bih da nas čuješ kako kličemo tvoje ime odozdo, mada znam da ljudi jedni druge ne čuju ni kad su živi, taman posla još da mrtvi čuju žive. Ali može obratno. Živi mogu čuti mrtve, pa ćemo ovaj dan pretvoriti u koncert na kojem ćemo slušati samo tvoje koncerte, i to od BWV 1041 do BWV 1065. Možda se umiksa i nekoliko kantata, ne znam, sve je moguće.
Nema komentara:
Objavi komentar