Blećak u množini

Nakon što je SDP kao društvo jednog lica i bezbroj naličja, personificiran u liku i nedjelu Zlatka Lagumdžije, obesmislio opoziciju kao ideju, i kompromitovao socijaldemokratske principe nikad postojeće ljevice u nas, koalirajući sa svojim političkim antipodima, sada će otpadnici SDP-a, ponašajući se po istoj matrici i u istom maniru, ali kao kolektiv bitno manje stručni i sposobni, do kraja upropastiti građansku ideju. Malo je vjerovatno da će birači u budućnosti glasati masovno za ljude koji nisu njihove nacije (i vjere), kao što su glasali za, naprimjer, Komšića, iz uvjerenja. 

DF je shizofrena stranka. Agilni su kritičari svojih političkih partnera sa kojima formiraju koalicije i sa tim svojim političkim prijateljima su u konstantnom verbalnom konfliktu, ali, eto, s tim istima su zajedno u i na vlasti.
Komšić voli da priča o tome ko bi "poginuo za ovu zemlju", umjesto da priča o tome ko bi živio i radio za ovu zemlju, naročito imajući u vidu nadrealno visoke plate i brojne privilegije koje političke funkcije i pozicije nude. Komšić voli da se razbacuje na bazi ničega, nikakvog konkretnog rezultata u svojoj političkoj karijeri (ako ne računamo zakivanje posljednjeg eksera u mrtvački sanduk SDP-a). Svoj ugled "poštenog" u politici nikada nije dokazao sposobnošću da nekoga npr. stvarno udari po prstima ili da bar jednom ostane kao političar dosljedan bilo kojem principu, osim principu neprincipijelnosti. 

Verbalizator i osnivač Društva Foteljaša pokazao je i dokazao da je kao i svi drugi na političkoj sceni u nas, u najgorem smislu te riječi. Postavljajući isključivo podobne na funkcije i pregovarajući samo zbog političkih fotelja a ne zbog političkih ideja i principa, jer da postoje principi ne bi koalirao sa direktnim političkim konkurentnima. Da je neko od nasamarenih glasača DF-a htio da na vlasti budu današnji koalicioni partneri DF-a ne bi uopšte glasao za DF, već za takozvane nacionalne stranke. A sve to nakon brojnih tirada o kompetentnosti i nekakvoj "drugoj Bosni i Hercegovini". 

Sa druge strane, SDA ne mora da radi ništa da ostane na vlasti. Baš ništa. Ko je s njima koalirao taj nije preživio. MBO, Stranka za BiH, SDP, a naredni na listi za političko samoubistvo je DF. Kako trenutno stvari stoje budućnost SDA je svijetla i prosperitetna, jer objektivno su najjača stranka ma kako stravične bile posljedice njihove višedecenijske politike i prakse. 

U međuvremenu, nama valja naredne četiri godine izdurati kao najteže jer ova zemlja propada svakoga dana sve dublje a dno, valjda, ipak mora postojati. A kad se dotakne dno života, dotaknut ćemo još jednom "i pakao i ponore".

A narod? Narod je zaslužio ovo ovako baš tako kako je. Narod je izabrao. Jer narod ZNA. A koliko zna vidljivo je svakoga dana u svakom pogledu (da stalno nazadujemo). 

Nije Alija Izetbegović imao pravo kad je svojevremeno izjavio "nije naš narod blećak", bila je to epizoda protiv Djeda Mraza (tekst mu je napisao jedan od njegovih "umnih" savjetnika, da ga sad ne spominjemo). Naš narod je blećak. Kao i svaki narod u Bosni. Pravi pravcati blećak. To je, sada, već, sociološka činjenica. Ali ne zato što i dalje slavi Novu godinu i što djeci Djed Mraz i dalje donosi paketiće. Već samo zato što samo blećak može biti ovolika budala i stalno birati iste ljude i stalno misliti, pričati i znati da su to najgori među nama. Tako da se od naroda, kao i od blećka, treba samo blejanju nadati. A blećak je u pravilu uvijek kurban.

Narodi mogu propasti i mimo genocida, pa čak i nakon što prežive genocid. Propale su i nestale daleko naprednije civilizacije, uključujući i narode, pa propast ćemo valjda i mi jednog dana i bar tako riješiti sve naše probleme. Jer Bosna i Hercegovina, čini se, neće izabrati pravi put, čak ni kada iscrpi sve druge opcije. Kao utjeha ostaje samo nada da će Bosna nadživjeti sve svoje narode i građane. 

Ali kakve nam koristi od utjehe? Kakve nam koristi od toga što znamo kako stvari stoje? Kakve nam koristi od pisanja ovakvih tekstova? Kakve nam koristi kad ne možemo ništa poduzeti a da naša indivdualna akcija ne bude unaprijed osuđena na jalovost i uzaludnost? Psi laju na karavane a karavani prolaze. Zato se iskreno radujem totalnom raspadu našeg društva i pervertiranih društvenih odnosa koji su zacementirani. Jer mi nismo društvo - mi smo loše organizovane grupe individua, i zato bolje organizovane grupe pojedinaca, poznate kao političke partije, uživaju u ovakvom stanju, bogate se i uživaju u kolektivnoj nesreći svih građana - njihova je sreća naša nesreća.  

Prije ili kasnije sve ovo skupa mora propasti. Vjerovatno prije kasnije, nego prije, ali bolje ikad nego nikad, pa makar se to za naših života i ne desilo. Znam da će se konačna propast, ako nastavimo ovako, jednog dana ipak morati desiti. Zaboravit će i međunarodna zajednica jednom dati infuziju nasmrt bolesnom pacijentu, pa ćemo tako, nadam se, bar finansijski propasti, a onda neka nam je Bog na pomoći. Ali nam ni Bog neće pomoći. Kad nije do sada ne znam zašto bi ikad. Jer mi sebi ne možemo i nećemo pomoći. A ko sebi ne može pomoći niko mu ne može pomoći. Ostaje nam da bespomoćno čekamo da vidimo šta će se desiti, ako išta. Da lajemo, režimo ili šutke promatramo karavane dok pored nas, kao i sam život, prolaze i zauvijek odlaze ostavljajući nas jadne i čemerne da se kupamo i gušimo u vlastitoj žuči čekajući, možda, samo naredni kurban-bajram. Jah.

Potok prvog dana proljeća (Johann Sebastian Bach - 330) "ne potok, već more"

Da je Kantor naš savremenik, sigurno ne bi pisao motete, korale, kantate i koncerte, ne bi izumio nekoliko instrumenata. Vjerovatno ne bi zadnje godine života bio slijep, jer ne bi komponovao godinama noću uz svijeću nakon što zaspu brojna djeca. Ne znam šta još ne bi, a ne znam ni šta bi. Ipak, slutim, da je naš savremenik, na dan prije smrti kada mu se djelomično vratio vid ne bi volio ono što bi vidio, ni u svijetu ni u muzici. Umro je siromašan, ubrzo potpuno zaboravljen. Mnoga djela izgubljena. Sve dok ga nije ponovo "otkrio" prerano preminuli Felix Mendhelsson u prvoj polovini 19. stoljeća. Od tada je Bach činjenica, klasik. 
Svijet bez njegove muzike bio bi još mračnije mjesto. I ne znam da li bi Bach bio nešto kao Anthony Braxton ili Stravinsky, mada često pomislim da bi mogao biti i Zappa - poznavajući ga kao najrođenijeg vjerujem da bi bio savi oni skupa i još ponešto. Ono što bi vjerovatno bio slučaj da je sada među nama je da bi imao FB profil u nadi da će mu to donijeti neki angažman. Isto tako znam ako bi već imao FB profil da bi ga FB prozor u svijet činio manje sretnim, a više očajnim. Niti bi mu donio nove poslove niti nove prijatelje, a nije imao ni posla ni prijatelja. Kako god, bilo bi isto kao i kad je živio. Provodio bi dane naporno radeći sa više ili manje talentiranom djecom, a kasno noću pisao bi svoju muziku jer mora, jer je to jače od njega, "beruf", a i u nadi da će od toga moći platiti dugove i izdržavati porodicu. 
Danas bi, da je živio u biblijska vremena, slavio 330. rođendan. Ali kako živimo u pretpotopna vremena, u kojem religije pričaju o potopima koji su se kao nekad desili; i dok se tako priča o religiji i Bogu političari i vojnici podižu vodostaj da nas još jednom zaplave, masovno, jad i bijeda, kao da je ljudske patnje bilo malo u svim decenijama, i stoljećima, iza nas. A zbog čega? Zbog para i dobara, zbog vlasništva, zbog vlasti i moći. Kao da im para i dobara, vlasništva, vlasti i moći nedostaje. 
Zato danas Bach treba svijetu i ljudima više nego svijet i život Bachu. Njegova muzika najuvjerenijeg muzikalnog ateistu može duboko zamisliti nad vlastitim uvjerenjima. Bachova muzika može učiniti tugu manjom i blažom, a sreću većom i veselijom. 
Živio Bach! Muzičar i kompozitor koji će do kraja svijeta biti življi od većine živih krepalina, našminkanih zombija, i bezveznjakovića koji su za jedan dan svog arlaukanja inkasirali više nego što je Bach zaradio za života. Ali njihova muzika će proći kao što sve pomodarsko prođe. Bude i prođe. Ali Bachova muzika će da traje dok ljudi budu slušali muziku, odn. dok bude ljudi. A kad ljudi više ne bude, onda, ništa više neće biti važno. 
Sretan rođendan JSB! Volio bih da nas čuješ kako kličemo tvoje ime odozdo, mada znam da ljudi jedni druge ne čuju ni kad su živi, taman posla još da mrtvi čuju žive. Ali može obratno. Živi mogu čuti mrtve, pa ćemo ovaj dan pretvoriti u koncert na kojem ćemo slušati samo tvoje koncerte, i to od BWV 1041 do BWV 1065. Možda se umiksa i nekoliko kantata, ne znam, sve je moguće.

Usrećiti jedno srce ljubavlju (blog tekija)

"Usrećiti jedno srce ljubavlju bolje je nego hiljadu ponavljanja napamet naučenih molitvi."

1. mart - Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine (blog telegram) repriza

01.03.2010.

1. mart - dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine (blog telegram)

svim gradjanima Bosne i Hercegovina cestitam Dan nezavisnosti! stop.
nije cudno da fasisti i neprijatelji ove zemlje ne vole ovaj dan. stop.
cudo je da je ovakva zemlja sa ovakvim ljudima opstala ovako dugo. stop.
samo cudaci mogu ocekivati da srpski politicari promjene ubitacno dosadnu kajdu na svojim jednozicanim instrumentima. stop.
cudoljublje cvjeta u hrvata glede statusa i pozicije u Bosni i Hercegovini. stop.
vole se cuditi svemu i svacemu politicari iz stranaka sa hrvatskim predznakom, kako to sami vole reci, a veliki su neprijatelji svoga naroda, od kriminalca bobana pa do kriminalca covica. stop.
"hrvatska je lisnica" da parafraziram tudjmana "u hrvatskom dzepu", a u dzepu hrvata u Bosni a narocito u Hercegovini je ruka lokalnih hrvatskih politicara. stop.
cudo je da bosnjaci egzistiraju i na bioloskom nivou, jer ne-funkcioniraju na politickom od kako znaju za sebe, a slabo znaju za sebe. stop.
nisu ni drugi cvjecke, ali bosnjaci nemaju pravo na korupciju, izdaju, lopovluk, politicko ad hoc djelovanje, a narocito ad hoc ne-djelovanje. stop.
nazalost, zato bosnjak ima pravo da krade, vara, ogovara, laze, ide u dzamiju a bliznjem o glavi radi. stop.
reis u bosnjaka je politcki aktivna i politicki pogubna persona u bosnjaka. stop.
neki pripadnici islamske zajednice su dokazani pedofili. stop.
ako mislite da pretjerujem, pitajte ucenog, ali i slave i moci gladnog, reisa u bosnjaka zasto je slijep i nijem na desavanja u gluhoj bukovici. stop.
pro-formalne ocjene i izjave se ne-racunaju. stop.
o tzv. politicarima u bosnjaka je tesko govoriti u formi telegrama. stop.
neka im Bog da ono sto zasluzuju, jer narod nece. stop.

ne brinite. stop.
bar jednom godisnje se mozemo bar osjecati nezavisnima. stop.
sa toliko dusmana medju nama samima i sa toliko aktivnih neprijatelja oko nas, gradjani Bosne i Hercegovine su na velikom dobitku sto se makar i samo formalno mogu osjecati nezavisnima. stop.
ostale dane u godini, ostajemo ponizeni i puni zavisti prema svima istinski nezavisnima i onima sto imaju, svoju, stvarnu drzavu. stop.
svi gradjani Bosne i Hercegovine koji ovu zemlju ne vole su u jos i gorem polozaju od nas koji je volimo. stop.
oni su sami sebe negirali i izbrisali, tako da nece ostati ni na margini istorije. stop.
do narednog 1. marta, ostajte mi zdravo i bezbrizno, jer je djavo davno odnio salu, a sejtan segu. stop. 

povelja bosanskog bana kulina je napisana 29. augusta 1189. godine na starobosanskom narodnom jeziku i bosanskim pismom bosancicom. ovaj dokument je ne samo najstariji dosad pronađeni ocuvani bosanski drzavni dokument, nego je povelja bosanskog bana kulina i najstariji drzavni dokument kod svih juznoslovenskih naroda i drzava.