četvrtak, 27. lipnja 2013.

na kraju krajeva (blog o egzistenciji nicega)


tesko je napisati nesto smisleno na temu trenutne drustveno-politicke situacije u Bosni i Hercegovini, ne zato sto nema ni drustva ni politike vec zato sto ima previse onoga cega uopste ne bi smjelo biti, a skoro da nikako nema onoga sto nam je nuzno potrebno. cega previse ima lako ce svako saznati samo ako pogleda jedan tv dnevnik (siguran sam da se ta sado-mazohisitcka praksa u nas nastavlja razvijati u kult samomucenja do konacne blaziranosti pojedinca).

puno je lakse reci cega nema a treba nam kao kruh nas svagdasnji. nema cestitosti, strucnosti, pravde i postenja. nema iskrenosti i saosjecanja i ostalih neophodnih stanja. jedina ljepota koja nam ostaje je ona koju sanjamo u nasim nano-realnostima koje za sebe stvaramo i u koje se zatvaramo kao u sigurne kuce, i tako od svijeta izoliramo, jer svijet je odavno samo opasnost i nevolja. 


a kako drugacije? 

sirotinja u ovoj zemlji ne nalazi razloga da se digne na pobunu protiv stanja u kome se nalazi prvo ta ista sirotinja pa onda i svi ostali, pa zasto bi onda neko ko nije ni gladan ni zedan, niti bez posla i smisla zivota dizao sebe na bunu i riskirao svoju fragilnu egzistenciju koju je teskom mukom doveo u stanje realnog i realno odrzivog. cemu akcija kada ni oni koji primaju platu, politicari i brojni tzv. aktivisti i (za sebe) angazirani muzicari koji nemusto vicu ili tiho frfljaju o nekim idejama o kojima nisu ni citali a kamoli da nesto o istima i znaju? politikom se bave estradni radnici bilo da obavljaju funkcije na nekom od nivoa vlasti bilo da trucaju na redovnoj bazi u medijima o svemu i svacemu osim o onome o cemu nesto znaju.

glasovanje ludom radovanje. kao sto niko posten nema nikakvog hajra od glasanja na izborima tako se niko pametan nema razloga baviti situacijom u ovoj zemlji, jer postoje ljudi koji su placeni za to pa to ne cine. 


zamislite tek, kako je glupo i uzaludno u Bosni i Hercegovini pisati tekstove na temu "trenutne situacije" koja uopste nije trenutna, vec akutna. ovako nam je vec dvadeset godina samo sto se razlicite "trenutne situacije" smjenjuju kao godisnja doba. ali to je kalendar bez proljeca i ljeta. samo jesen i zima. 


stvari su toliko savrseno pogresne da to nikako ne moze biti slucajno ili rezultat haosa. jurimo brzim vozom u nista i ta, ova, situacija nije ni najmanje insiprativna za bilo kakvu konstruktivnu akciju. nema ljudi. kriticno je odusustvo bilo kakve kriticne mase u bilo cemu. svaki pokusaj da se zemlja zatucanih i primitivnih, jednostavno - neobrazovanih ljudi usmjeri prema boljem, smislenijem, sutra uzaludni su. i najbolji i najpametniji covjek kad stekne previse neprijatelja gubi perspektivu u zivotu i perspektivu zivota. a ova zemlja, Bosna i Hercegovina ima odavno vise uzasnih neprijatelja nego bilo kakvih prijatelja. mozda je taj strasni debalans nastao onog dana kada je prvi bosanski patriota posustao u svom patriotizmu - a patriotizam nije nista drugo nego ljubav prema domovini, a kada zatvorimo oci i okrenemo glavu od ljubavi, pa makar i radi egzistencijalnih motiva, sve se zavrsi nesretno.
 

nisam vjeravao da se toliko dugo moze postavljati jedno te isto pitanje bez odgovora: dokle ovako? ipak, cini mi se da se odgovor konacno nazire: NIDOKLE.
 

18. 02. 2011.

H. Bosch, Hell, 1500s, Palazzo Ducale, Venice

Objavio/la kolporter u 10:13, 1 komentar(a)print#

Nema komentara:

Objavi komentar