Kada padne bolnica pao je grad. Nijedan grad nije preživio pad gradske bolnice. Kao što, mimo rata, niko nigdje nikad ne zatvara bolnice, naročito ne ako su najbolje, a pogotovo ne ako imaju simboličku vrijednost za građane. Naša je bolnica preživjela sve, na ponos građana; u Bolnici su nekada radili Heroji u bijelom. Danas su ostali samo ljudi u bijelom, već sutra više neće biti ni ljudi u bijelom. Bolnica je preživjela svjetske ratove, okupaciju, opsadu, granatiranje i rad praktično na liniji fronta. Sve je preživjela, ali neće preživjeti SDA.
Ne zanima me ko je direktor Kliničkog centra na Koševu! Prošli direktor je, naprimjer, zapravo bivši ministar zdravstva koji je sam sebe imenovao na poziciju direktora. SDP "stručnjak" čija je stručnost završila u vicu još prije rata. Pa, šta? Ništa.
Ne zanima me šta slavi Dodik danas - šta god da slavi treba to činiti 21. novembra. Ne zanima me Dodik jer on ne zatvara Bolnicu. Dodik slavi. Bolnicu zatvara SDA, nepreciznije, moćni Bošnjaci, da oslobode zgradu za svoje potrebe i ambicije. To je operacija Laufer. Dugo pripremana složena operacija otimanja kompleksa Opće bolnice, promjena namjene iste, i usputni preustroj moći i odnosa snaga u segmentu zdravstva u carstvu Bošnjaka.
Da li će uspjeti suludo drzak plan gašenja jedne od potrebnih i rijetkih ustanova koje uopšte funkcioniraju u našem društvu, ne ostaje da se vidi - to je gotova stvar. Sve je "završeno" prije nego je i "počelo", iza leđa, serijom praznika, uspavane javnosti. Da li će i ovo proći kao i sve ostalo? Ostaje da se uskoro vidi.
Svaki put kada političari pobijede - postaju jači, svaki put kada političari pobijede - građani postaju slabiji. Nesrazmjer snaga je sve veći i uskoro više možda nećemo moći učiniti ništa da pomognemo sami sebi. Iako možda mislimo da ionako već odavno možemo samo posmatrati, potpisivati jalove peticije, objavljivati statuse.
Da je neko ili nešto ugrozilo opstanak bolnice u periodu '92-'95, da je došlo da zatvori bolnicu, odvede osoblje i odnese opremu, izginuli bi mnogi braneći je, a danas nijemo gledamo, kao mutavi.
Posljednji pacijent koji će preminuti u slavnoj Bolnici je Sarajevo koje sam volio i izgleda uglavnom samo sanjao. Kad je moje Sarajevo postalo njihovo, lijepo sarajevsko lice moje mladosti postalo je ružna, groteskna, grimasa. Kao i lice društva u kojem živimo. Kada zatvore Bolnicu tada će biti izvjesno da u Sarajevu više nema nikoga da se bori za ono što je ispravno, protiv nepravde i loše uprave.
SDA je tihi i strpljivi ubica Bosne i Hercegovine. Mi, ostali, preostali, nekonstitutivni ili ne, izvan političkih halki i spirala, svi smo svjedoci. Svjedoci silovanja društva, zajednice kojoj i sami pripadamo. Shizofreno smo i svjedoci i žrtve, a i počinioci nečineći, jer puštamo druge da čine šta i kako hoće a mi ne činimo ništa.
Teško je shvatiti zašto je tako teško nekome shvatiti zašto je važna Opća bolnica. Teško je prihvatiti da moćnim Bošnjacima ništa nije sveto. Čak ni vlastita nedavna i davna istorija. Ni živi ni mrtvi. Ni bolesni. Ni oni koji će se tek razboljeti. Djecu moćnih Bošnjaka ionako neće liječiti bilo ko, već Neko. A djecu nemoćnih Bošnjaka neće liječiti niko. Ipak, nemoćni Bošnjaci vole moćne Bošnjake, više vole njihovu djecu nego svoju vlastitu. Moćni Bošnjaci možda ne jedu svinjetinu, ali zato jedu žive, mrtve i bolesne Bošnjake. Najveća je zabluda Bošnjaka da je SDA garant opstanka Bosne. Od kada SDA daje tu vrstu garancija, od tada ništa nije zagarantovano.
Čini se da se Bosna ipak neće probuditi iz kome, možda je vrijeme da isključimo aparate.
Ne zanima me ko je direktor Kliničkog centra na Koševu! Prošli direktor je, naprimjer, zapravo bivši ministar zdravstva koji je sam sebe imenovao na poziciju direktora. SDP "stručnjak" čija je stručnost završila u vicu još prije rata. Pa, šta? Ništa.
Ne zanima me šta slavi Dodik danas - šta god da slavi treba to činiti 21. novembra. Ne zanima me Dodik jer on ne zatvara Bolnicu. Dodik slavi. Bolnicu zatvara SDA, nepreciznije, moćni Bošnjaci, da oslobode zgradu za svoje potrebe i ambicije. To je operacija Laufer. Dugo pripremana složena operacija otimanja kompleksa Opće bolnice, promjena namjene iste, i usputni preustroj moći i odnosa snaga u segmentu zdravstva u carstvu Bošnjaka.
Da li će uspjeti suludo drzak plan gašenja jedne od potrebnih i rijetkih ustanova koje uopšte funkcioniraju u našem društvu, ne ostaje da se vidi - to je gotova stvar. Sve je "završeno" prije nego je i "počelo", iza leđa, serijom praznika, uspavane javnosti. Da li će i ovo proći kao i sve ostalo? Ostaje da se uskoro vidi.
Svaki put kada političari pobijede - postaju jači, svaki put kada političari pobijede - građani postaju slabiji. Nesrazmjer snaga je sve veći i uskoro više možda nećemo moći učiniti ništa da pomognemo sami sebi. Iako možda mislimo da ionako već odavno možemo samo posmatrati, potpisivati jalove peticije, objavljivati statuse.
Da je neko ili nešto ugrozilo opstanak bolnice u periodu '92-'95, da je došlo da zatvori bolnicu, odvede osoblje i odnese opremu, izginuli bi mnogi braneći je, a danas nijemo gledamo, kao mutavi.
Posljednji pacijent koji će preminuti u slavnoj Bolnici je Sarajevo koje sam volio i izgleda uglavnom samo sanjao. Kad je moje Sarajevo postalo njihovo, lijepo sarajevsko lice moje mladosti postalo je ružna, groteskna, grimasa. Kao i lice društva u kojem živimo. Kada zatvore Bolnicu tada će biti izvjesno da u Sarajevu više nema nikoga da se bori za ono što je ispravno, protiv nepravde i loše uprave.
SDA je tihi i strpljivi ubica Bosne i Hercegovine. Mi, ostali, preostali, nekonstitutivni ili ne, izvan političkih halki i spirala, svi smo svjedoci. Svjedoci silovanja društva, zajednice kojoj i sami pripadamo. Shizofreno smo i svjedoci i žrtve, a i počinioci nečineći, jer puštamo druge da čine šta i kako hoće a mi ne činimo ništa.
Teško je shvatiti zašto je tako teško nekome shvatiti zašto je važna Opća bolnica. Teško je prihvatiti da moćnim Bošnjacima ništa nije sveto. Čak ni vlastita nedavna i davna istorija. Ni živi ni mrtvi. Ni bolesni. Ni oni koji će se tek razboljeti. Djecu moćnih Bošnjaka ionako neće liječiti bilo ko, već Neko. A djecu nemoćnih Bošnjaka neće liječiti niko. Ipak, nemoćni Bošnjaci vole moćne Bošnjake, više vole njihovu djecu nego svoju vlastitu. Moćni Bošnjaci možda ne jedu svinjetinu, ali zato jedu žive, mrtve i bolesne Bošnjake. Najveća je zabluda Bošnjaka da je SDA garant opstanka Bosne. Od kada SDA daje tu vrstu garancija, od tada ništa nije zagarantovano.
Čini se da se Bosna ipak neće probuditi iz kome, možda je vrijeme da isključimo aparate.
