Nakon što je SDP kao društvo jednog lica i bezbroj naličja, personificiran u liku i nedjelu Zlatka Lagumdžije, obesmislio opoziciju kao ideju, i kompromitovao socijaldemokratske principe nikad postojeće ljevice u nas, koalirajući sa svojim političkim antipodima, sada će otpadnici SDP-a, ponašajući se po istoj matrici i u istom maniru, ali kao kolektiv bitno manje stručni i sposobni, do kraja upropastiti građansku ideju. Malo je vjerovatno da će birači u budućnosti glasati masovno za ljude koji nisu njihove nacije (i vjere), kao što su glasali za, naprimjer, Komšića, iz uvjerenja.
DF je shizofrena stranka. Agilni su kritičari svojih političkih partnera sa kojima formiraju koalicije i sa tim svojim političkim prijateljima su u konstantnom verbalnom konfliktu, ali, eto, s tim istima su zajedno u i na vlasti.
Komšić voli da priča o tome ko bi "poginuo za ovu zemlju", umjesto da priča o tome ko bi živio i radio za ovu zemlju, naročito imajući u vidu nadrealno visoke plate i brojne privilegije koje političke funkcije i pozicije nude. Komšić voli da se razbacuje na bazi ničega, nikakvog konkretnog rezultata u svojoj političkoj karijeri (ako ne računamo zakivanje posljednjeg eksera u mrtvački sanduk SDP-a). Svoj ugled "poštenog" u politici nikada nije dokazao sposobnošću da nekoga npr. stvarno udari po prstima ili da bar jednom ostane kao političar dosljedan bilo kojem principu, osim principu neprincipijelnosti.
Verbalizator i osnivač Društva Foteljaša pokazao je i dokazao da je kao i svi drugi na političkoj sceni u nas, u najgorem smislu te riječi. Postavljajući isključivo podobne na funkcije i pregovarajući samo zbog političkih fotelja a ne zbog političkih ideja i principa, jer da postoje principi ne bi koalirao sa direktnim političkim konkurentnima. Da je neko od nasamarenih glasača DF-a htio da na vlasti budu današnji koalicioni partneri DF-a ne bi uopšte glasao za DF, već za takozvane nacionalne stranke. A sve to nakon brojnih tirada o kompetentnosti i nekakvoj "drugoj Bosni i Hercegovini".
Sa druge strane, SDA ne mora da radi ništa da ostane na vlasti. Baš ništa. Ko je s njima koalirao taj nije preživio. MBO, Stranka za BiH, SDP, a naredni na listi za političko samoubistvo je DF. Kako trenutno stvari stoje budućnost SDA je svijetla i prosperitetna, jer objektivno su najjača stranka ma kako stravične bile posljedice njihove višedecenijske politike i prakse.
U međuvremenu, nama valja naredne četiri godine izdurati kao najteže jer ova zemlja propada svakoga dana sve dublje a dno, valjda, ipak mora postojati. A kad se dotakne dno života, dotaknut ćemo još jednom "i pakao i ponore".
A narod? Narod je zaslužio ovo ovako baš tako kako je. Narod je izabrao. Jer narod ZNA. A koliko zna vidljivo je svakoga dana u svakom pogledu (da stalno nazadujemo).
Nije Alija Izetbegović imao pravo kad je svojevremeno izjavio "nije naš narod blećak", bila je to epizoda protiv Djeda Mraza (tekst mu je napisao jedan od njegovih "umnih" savjetnika, da ga sad ne spominjemo). Naš narod je blećak. Kao i svaki narod u Bosni. Pravi pravcati blećak. To je, sada, već, sociološka činjenica. Ali ne zato što i dalje slavi Novu godinu i što djeci Djed Mraz i dalje donosi paketiće. Već samo zato što samo blećak može biti ovolika budala i stalno birati iste ljude i stalno misliti, pričati i znati da su to najgori među nama. Tako da se od naroda, kao i od blećka, treba samo blejanju nadati. A blećak je u pravilu uvijek kurban.
Narodi mogu propasti i mimo genocida, pa čak i nakon što prežive genocid. Propale su i nestale daleko naprednije civilizacije, uključujući i narode, pa propast ćemo valjda i mi jednog dana i bar tako riješiti sve naše probleme. Jer Bosna i Hercegovina, čini se, neće izabrati pravi put, čak ni kada iscrpi sve druge opcije. Kao utjeha ostaje samo nada da će Bosna nadživjeti sve svoje narode i građane.
Ali kakve nam koristi od utjehe? Kakve nam koristi od toga što znamo kako stvari stoje? Kakve nam koristi od pisanja ovakvih tekstova? Kakve nam koristi kad ne možemo ništa poduzeti a da naša indivdualna akcija ne bude unaprijed osuđena na jalovost i uzaludnost? Psi laju na karavane a karavani prolaze. Zato se iskreno radujem totalnom raspadu našeg društva i pervertiranih društvenih odnosa koji su zacementirani. Jer mi nismo društvo - mi smo loše organizovane grupe individua, i zato bolje organizovane grupe pojedinaca, poznate kao političke partije, uživaju u ovakvom stanju, bogate se i uživaju u kolektivnoj nesreći svih građana - njihova je sreća naša nesreća.
Prije ili kasnije sve ovo skupa mora propasti. Vjerovatno prije kasnije, nego prije, ali bolje ikad nego nikad, pa makar se to za naših života i ne desilo. Znam da će se konačna propast, ako nastavimo ovako, jednog dana ipak morati desiti. Zaboravit će i međunarodna zajednica jednom dati infuziju nasmrt bolesnom pacijentu, pa ćemo tako, nadam se, bar finansijski propasti, a onda neka nam je Bog na pomoći. Ali nam ni Bog neće pomoći. Kad nije do sada ne znam zašto bi ikad. Jer mi sebi ne možemo i nećemo pomoći. A ko sebi ne može pomoći niko mu ne može pomoći. Ostaje nam da bespomoćno čekamo da vidimo šta će se desiti, ako išta. Da lajemo, režimo ili šutke promatramo karavane dok pored nas, kao i sam život, prolaze i zauvijek odlaze ostavljajući nas jadne i čemerne da se kupamo i gušimo u vlastitoj žuči čekajući, možda, samo naredni kurban-bajram. Jah.
DF je shizofrena stranka. Agilni su kritičari svojih političkih partnera sa kojima formiraju koalicije i sa tim svojim političkim prijateljima su u konstantnom verbalnom konfliktu, ali, eto, s tim istima su zajedno u i na vlasti.
Komšić voli da priča o tome ko bi "poginuo za ovu zemlju", umjesto da priča o tome ko bi živio i radio za ovu zemlju, naročito imajući u vidu nadrealno visoke plate i brojne privilegije koje političke funkcije i pozicije nude. Komšić voli da se razbacuje na bazi ničega, nikakvog konkretnog rezultata u svojoj političkoj karijeri (ako ne računamo zakivanje posljednjeg eksera u mrtvački sanduk SDP-a). Svoj ugled "poštenog" u politici nikada nije dokazao sposobnošću da nekoga npr. stvarno udari po prstima ili da bar jednom ostane kao političar dosljedan bilo kojem principu, osim principu neprincipijelnosti.
Verbalizator i osnivač Društva Foteljaša pokazao je i dokazao da je kao i svi drugi na političkoj sceni u nas, u najgorem smislu te riječi. Postavljajući isključivo podobne na funkcije i pregovarajući samo zbog političkih fotelja a ne zbog političkih ideja i principa, jer da postoje principi ne bi koalirao sa direktnim političkim konkurentnima. Da je neko od nasamarenih glasača DF-a htio da na vlasti budu današnji koalicioni partneri DF-a ne bi uopšte glasao za DF, već za takozvane nacionalne stranke. A sve to nakon brojnih tirada o kompetentnosti i nekakvoj "drugoj Bosni i Hercegovini".
Sa druge strane, SDA ne mora da radi ništa da ostane na vlasti. Baš ništa. Ko je s njima koalirao taj nije preživio. MBO, Stranka za BiH, SDP, a naredni na listi za političko samoubistvo je DF. Kako trenutno stvari stoje budućnost SDA je svijetla i prosperitetna, jer objektivno su najjača stranka ma kako stravične bile posljedice njihove višedecenijske politike i prakse.
U međuvremenu, nama valja naredne četiri godine izdurati kao najteže jer ova zemlja propada svakoga dana sve dublje a dno, valjda, ipak mora postojati. A kad se dotakne dno života, dotaknut ćemo još jednom "i pakao i ponore".
A narod? Narod je zaslužio ovo ovako baš tako kako je. Narod je izabrao. Jer narod ZNA. A koliko zna vidljivo je svakoga dana u svakom pogledu (da stalno nazadujemo).
Nije Alija Izetbegović imao pravo kad je svojevremeno izjavio "nije naš narod blećak", bila je to epizoda protiv Djeda Mraza (tekst mu je napisao jedan od njegovih "umnih" savjetnika, da ga sad ne spominjemo). Naš narod je blećak. Kao i svaki narod u Bosni. Pravi pravcati blećak. To je, sada, već, sociološka činjenica. Ali ne zato što i dalje slavi Novu godinu i što djeci Djed Mraz i dalje donosi paketiće. Već samo zato što samo blećak može biti ovolika budala i stalno birati iste ljude i stalno misliti, pričati i znati da su to najgori među nama. Tako da se od naroda, kao i od blećka, treba samo blejanju nadati. A blećak je u pravilu uvijek kurban.
Narodi mogu propasti i mimo genocida, pa čak i nakon što prežive genocid. Propale su i nestale daleko naprednije civilizacije, uključujući i narode, pa propast ćemo valjda i mi jednog dana i bar tako riješiti sve naše probleme. Jer Bosna i Hercegovina, čini se, neće izabrati pravi put, čak ni kada iscrpi sve druge opcije. Kao utjeha ostaje samo nada da će Bosna nadživjeti sve svoje narode i građane.
Ali kakve nam koristi od utjehe? Kakve nam koristi od toga što znamo kako stvari stoje? Kakve nam koristi od pisanja ovakvih tekstova? Kakve nam koristi kad ne možemo ništa poduzeti a da naša indivdualna akcija ne bude unaprijed osuđena na jalovost i uzaludnost? Psi laju na karavane a karavani prolaze. Zato se iskreno radujem totalnom raspadu našeg društva i pervertiranih društvenih odnosa koji su zacementirani. Jer mi nismo društvo - mi smo loše organizovane grupe individua, i zato bolje organizovane grupe pojedinaca, poznate kao političke partije, uživaju u ovakvom stanju, bogate se i uživaju u kolektivnoj nesreći svih građana - njihova je sreća naša nesreća.
Prije ili kasnije sve ovo skupa mora propasti. Vjerovatno prije kasnije, nego prije, ali bolje ikad nego nikad, pa makar se to za naših života i ne desilo. Znam da će se konačna propast, ako nastavimo ovako, jednog dana ipak morati desiti. Zaboravit će i međunarodna zajednica jednom dati infuziju nasmrt bolesnom pacijentu, pa ćemo tako, nadam se, bar finansijski propasti, a onda neka nam je Bog na pomoći. Ali nam ni Bog neće pomoći. Kad nije do sada ne znam zašto bi ikad. Jer mi sebi ne možemo i nećemo pomoći. A ko sebi ne može pomoći niko mu ne može pomoći. Ostaje nam da bespomoćno čekamo da vidimo šta će se desiti, ako išta. Da lajemo, režimo ili šutke promatramo karavane dok pored nas, kao i sam život, prolaze i zauvijek odlaze ostavljajući nas jadne i čemerne da se kupamo i gušimo u vlastitoj žuči čekajući, možda, samo naredni kurban-bajram. Jah.
Nema komentara:
Objavi komentar