subota, 26. listopada 2013.

pod zastavom reisa (ne-prigodni shizo blog)

26.11.2008.
reis, vjerski vodja bh. muslimana ukljucujuci i siledzije skracenih pantalona i produzenih brada, jedan je od najaktivnijih politicara u tzv. sekularnoj BiH.

od dana kada je doticni zaposjeo busiju u IZ bosne i hercegovine, svrgnuvsi hadzi jakuba ef. selimovskog, nikada se ime jedinog Boga nije cesce spominjalo, narocito u kolokvijalnom razgovoru, nikada se nije vise selam nazivao.

u isto vrijeme, nikada kao danas se nije "proslavljao" bajram uz alkohol i droge, nikada nije bilo vise nasilja na ulicama, nikada vise lopovluka i korupcije uopste, nikada muslimani nisu bili nervozniji i agresivniji. sve ove pojave koincidiraju sa pojavom nasega nam reisa u nas, iako ne zelim sugerirati nikakvu narocitu uzrocno-posljedicnu vezu u tom smislu.

nikada vecih rijeci, a manjih djela u ovoj zemlji, nikada od kako je na glavnu stolicu zasjeo ef. ceric i kao da nam se ceri u lice taj vlascu opijeni i voljom za moc drogirani nazovi vjerski sluzbenik, dok su bosanski muslimani udaljeni od najvecih i najvaznijih vrijednosti Islama kao nikada u svojoj istoriji.

agresivnost se moze pripisati kolektivnoj memoriji koja nas opominje da nam je ucinjeno zlo i da zbog toga imamo pravo na osvetu. oni koji se eventualno odluce da djeluju nece se osvetiti dzikanima na palama nego nekom srdjanu koji je zivio pod opsadom ili nekoj bezimenoj nesretnici koja je dosla na izlozbu.

o Islamu sam ucio odrastajuci u muslimanskoj mahali u kojoj niko jednog baksuza nije marisao ni sacekivao jer je pravio "probleme" i mrtav-pijan galamio. "sebi pije" rekao bi moj rahmetli dedo. "nalet ga bilo" dodavala bi moja rahmetli nana.

sjecam se da je uvijek postojala tolerancija, a nikada iskljucivost. zanimljiv primjer je duhovita konstatacija: "sve se boduje". ako si postio pet dana - dobro je, bilo bi bolje da si bar koji dan vise, ali je i to dobro. ako si bio mimo svijeta i nisi isao u dzamiju niko te nije tukao zbog toga, vec bi mozda poneko govorio: "da mu Bog da bolju pamet". mogao si ici u dzamiju, a mogao si i ne ici.

javna vjerska praksa je bila stvar SLOBODNOG izbora. slobodnog jer si bio slobodan izabrati sta hoces, a sto god da si izabrao tvoj se status nije mijenjao, niti si gubio niti dobijao polozaj u zajednici, posao ili bilo sta drugo. svi bi te jednako gledali. jer se velicina covjeka ipak mjerila po djelima, a ne po rijecima i nikada po broju namaza - brojem namaza se mjerila "poboznost".

u mojoj su se mahali radjali i jalijasi i ljekari i gradonaclnici i alkoholicari i vrijedne zanatlije, manekenke i glumice, sportisti i umjetnici (i moja malenkost, naravno). u maloj ulici od cetrdesetak kuca.

danas taj svijet vise ne postoji. od kada se nad bosnom zaviorila reisova zastava i naravno, na prvom mjestu, od kako su teroristi sa bioska crepoljskog, borija, trebevica i ostalih gorja, mahnito tukli po svakoj kuci po kojoj su mogli i nakon sto su ubili i osakatili koga god su mogli, moja mahala vise nije ista.

kao sto ni ramazani nisu isti, kao ni bajrami, bas kao sto nisu ni muslimani isti, vec su to sada neki tudji ljudi, kojima odavno ne pripadam niti im takvim kakvi su zelim pripadati. 

ostaje mi samo da se tjesim, lutajuci kroz maglu svojih uspomena, evocirajuci miris nanine baklave, razdraganost djetinjstva i radost kad svane bajram - ta istinska svetkovina mojih djecackih godina. da ironija bude veca, ti lijepi bajrami su se desavali za vrijeme vladavine "bezboznih" komunista, a danasnji odurni bajramski derneci, na kojima svako malo neko plati glavom, desavaju se za vrijeme vladavine reisa uh-uleme i po njegovoj mjeri njegovih muslimana.

nije me strah sudnjega dana, ne znam ni da li ce ga biti, ali se bojim da ga nece biti. ako ga ne bude, svi gadovi svih vremena ce proci ne samo nekaznjeno, vec ce ispasti i pametni. iako tada, u toj crnoj rupi, u tom nicemu, ionako, vise nista nece biti vazno. unaprijed zalim ako se sudnji dan kao takav nece desiti. ako ni zbog cega drugog, a ono zbog reisa.

Nema komentara:

Objavi komentar